Hodočašće u Rim

Hrvatske Katoličke Misije Zug i Frauenfeld pod vodstvom fra Rade Vukšića i fra Branka Radoša organizirale su zajedničko petodnevno hodočašće u Rim za vrijeme Uzašašća između 12. i 16. svibnja 2010. Krenuli smo sa dva autobusa, po jedan iz Zuga i Frauenfeld-a već u utorak navečer, da bi nakon cjelovečernje i noćne vožnje oko devet ujutro stigli pred bazliku Sv. Petra u Vatikanu.

Tu nas je sačekao naš vodič, gosp. Martin Utz koji nas je cijelo vrijeme našeg boravka pratio i stručno vodio kroz Vatikan, grad Rim i njegovu bogatu i osobitu zanimljivu povijest. Naš Martin – živa enciklopedija, kako smo ga od milja zvali, već 42 godine živi u Rimu, a 17 godina je bio zapovjednik Švicarske garde u Vatikanu. Već nakon prvog dana smo uvidjeli, da bi Martin o svakoj slici, mozaiku ili statui u bilo kojem od nebrojeno mnogo sakralnih i ostalih povijesnih objekata u gradu mogao pričati satima. Bilo nam je izuzetno zadovoljstvo slušati Martina kako mirno, staloženo, te nadasve stručno i sa nesakrivenom ljubavlju govori o detaljima iz povijesti Rima, Vatikana i Kršćanstva.

Martina je nadopunjavao naš vozač Toni Schelbert koji je isto tako kao vojnik dvije godine služio u Švicarskoj gardi. Voziti autobus po Rimskim ulicama gdje auti dolaze i pretječu sa svih dozvoljenih i nedozvoljenih strana, a motori kao ose naviru i guraju se između auta nije ni u kom slučaju lako. No Toni ne samo da je suvereno i prije svega odlučno upravljao autobusom, nego je uz to prepričavao zanimljivosti i pikantne detalje iz moderne povijesti Rima.

O ulozi Hrvata u povijesti Rima pričao nam je i mons. dr. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima, osnovanog 1901 godine. Od mons. Jure smo saznali da je prvi papa sa naših prostora bio papa Ivan IV (640.-624.) Dalmatinac, rodom Zadranin i niz drugih detalja o Sv. Jeronimu (347.-420.) koji je također rođen na našim prostorima, a čiji se posmrtni ostaci nalaze u bazilici S. Maria Maggiore koju smo također posjetili za vrijeme našeg boravka u Rimu.

U Rimu smo susreli još jednog hrvatskog svećenika, fra. Matu Tomasa. Vozeći se najstarijom ulicom na svijetu Via Appia Antica, prošli smo kraj crkve Quo Vadis gdje je prema bibliji Sv. Petar susreo i zapitao Isusa: „Kud ideš gospodine“, te došli do katakomba Sv. Kalista. Fra Mate nas je vodio kroz mračne, uske i prohladne katakombe objašnjavajući da je na tom mjestu na četiri razine po zemljom pokopano oko 370’000 kršćana. Vidjeli smo i najsvetije mjesto u katakombama, tzv. kriptu papa u kojoj se nalaze grobovi devet papa i osam biskupa, te kriptu Sv. Cecilije, zaštitnicu pjevača.

U bazilici S. Maria d’Aracoeli susreli smo se sa još jednim tragom hrvatske povijesti u Rimu. Tu je naime pokopana posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (1424.-1478.). Nakon osvajanja Bosne od strane Turaka i smrti njenog muža, kralja Stjepana Tomaša, kraljica Katarina se preko Kupresa i Dubrovnika povukla u Rim, odakle je do kraja svog života radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere.

Iako tijekom našeg hodočašća u Rimu nismo vidjeli Svetog Oca Benedikta XVI, koji je za to vrijeme bio u Portugalu, naše je boravak u svetom gradu bio bogat i ispunjen različitim aktivnostima od ranog jutra pa sve do navečer. Svaki dan smo započeli molitvom i svetom misom koju su zajednički predvodili naši Fra Rade i Fra Branko. Misu smo prvi dan imali odmah nakon našeg dolaska u Rim u crkvi Santa Maria della Pietà u Vatikanu. Zanimljivo je da se ta Vatikanska crkva, koja se tako reći nalazi u sred Rima i Italije, u stvari nalazi na njemačkom tlu. Tu je kardinal Josef Ratzinger svaki četvrtak služio jutarnju misu prije nego što je prije pet godina postao papa.

Drugi i teći dan smo služili misu u spomenutim bazilikama Sv. Jeronima i S. Maria d’Aracoeli (Sveta Marija Nebeska). Četvrti dan smo imali misu u crkvi u papinskoj ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo nadaleko od Rima, a peti i posljednji dan u našem hotelu u Institutu Nostra Signore di Lourdes. Osim što smo služili mise, cijeli naš boravak u Rimu, odnosno hodočašće je bilo prožeto molitvama i pjevanjem duhovnih pjesama koje je predvodila naša sestra Zdenka. Posjetili smo i mnoge druge sakralne objekte počevši od najveće bazilike Sv. Petra na istoimenom trgu, Vatikanskih muzeja i Sikstinske kapele, preko prekrasne bazlike Sv. Pavla izvan zidina s moćima Svetog Pavla i križem Svete Brigita do bazilike sa najljepšim pročeljem u Rimu – bazilike Svetog Ivana u Lateranu. Posjetili smo i Svete Stube kojima se Isus uspinjao do sudišta Poncija Pilata, te baziliku Svetoga Križa u kojoj se nalaze ostaci Isusovog križa i platna.

Osim kršćanskih sakralnih objekata, posjetili smo i druge građevine iz bogate i osebujne povijesti Rima. Vidjeli smo Koloseum, Forum sa Saturnovim hramom i Konstantinovim Slavolukom, te talijanski nacionalni spomenk Oltar Domovine Viktora Emanuela II na Trgu Venecije. Prošetali smo se gradom pored Fontane Trevi, posjetili Panteon, te se odmorili na Trgu Navona. Predzadnji dan smo imali vremena da malo „pročešljamo“ po rimskim trgovinama, te okušamo umijeće pregovaranja i cjenkanja sa svakolikim uličim prodavačima torbi, kišobrana, marama i šalova.

Iako pomalo umorni od cjelodnevnog programa, pronašli smo vrijeme i za zabavu, za pjesmu i ples. Svako večer poslije večere okupljali smo se u predvorju hotela, gdje se uz zvuke tambura pjevalo i plesalo sve do „povečerja“. I ne samo u hotelu, nego i u autobusu, i izvan autobusa, i svuda gdje smo stigli, a posebno lijepo i svečano je bilo na „oproštajnom“ ručku u kineskom restoranu, gdje smo se rastali od našeg Martina odpjevevši mu Ravnicu i Marijanu. Tu smo dobili i kompliment od našeg drugog vozača Ursa koji nam je laskao da su Hrvati „najbolji i najvjerniji Katolici u Evropi“.

Rim smo napustili u nedjelju ujutro. Odabrali smo rutu uz Tirensko more gdje smo oko podneva došli u blizinu Livorna gdje smo ručali. Poslije ručka smo nastavili vožnju uzduž Ligurske rivijere, prešli preko Apenina, te preko Parme i Milana prepuni dojmova sa ovog prelijepog hodočašća, duboko ispunjenih duša krenuli prema našim domovima.

Miroslav Belošević

Nakon cjelovečernje vožnje došli smo u Rim