By 
Dugo planirano i dugo očekivano putovanje u Portugal jedva su dočekali hodočasnici iz Fribourga. Naime, mladi članovi misije Lausanne su već mjesecima pripremali hodošašće u Fatimu od 1. do 4. studenoga.
Na tu su nakanu u više navrata organizirali i razne turnire. Tako je trideset i dvoje mladih iz Friboruga, uz pratnju fra Ante Gavrića, koji je s Ivanom Matićem i organizirao hodočašće, uz fra Mihaela Tolja i sestru Ivanku Darojković, krenulo na put prema Portugalu u četvrtak 1. studenoga.
Dolazak zrakoplovom u Lisabon u ranim jutarnjim satima omogućio je posjet ljepotama glavnoga portugalskoga grada. Osim Torre de Belem, samostana Jeronima, Arco do Triunfo Kralja Augusta, katedrale, i još mnogo prekrasnih arhitektonskih objekata toga grada, mladi su se zadivili i mostu 25. travnja, koji je najduži europski most i peti u svijetu, a kojim dominira visoki kip Isusa Krista.
Slijedio je posjet u Santarém i svetište Presvetoga čuda u kojoj se čuva hostija koja je krvarila. Zatim smo, na putu prema Fatimi, posjetili Tomar središte templara i Convento de Cristo. Bathala i Alcobaça dva su tipično srednovjekovna grada u kojima je još nazočna ona čarolija nekadašnjeg vremena, obilježena predivnim arhitekturalnim građevinama. U Batalhi smo posjetili samostan sv. Marije od Pobjede, jedan od najljepših primjera gotičke arhitekture u Portugalu, a u Alcobaçi cistercitsku opatiju u kojoj se nalazi grob kralja Pedra I. Kroz uske uličice tih gradića mogli su se čuti stihovi hrvatskih katoličkih pjesama, koji su naši vjernici iz svega glasa pjevali.
Gotovo neizbježan je bio posjet u mjesto Nazare na Atlanskom oceanu. Pješčana plaža, koja se proteže duž cijele obale, sve nas je pozivala na slikanje u plićaku. A i toplo portugalsko vrijeme potaknulo je pojedine da zagaze u ocean i da se okupaju. Kupanje u oceanu 2. studenoga i igra nogometa na plaži uz sami ocean dubok nas se dojmilo pa je stoga svima zaista bilo teško vratiti se u maglu i oštru klimu Fribourga.
Ipak glavno mjesto hodočašća bila je Fatima, gdje se davne 1917. godine Gospa ukazala troje djece iz toga mjesta: Luciji de Jesus, Jacinti Marto te njezinu malom bratu Franji, koji je tada imao samo 7 godina. Priča o kušnjama i patnji koje su ti zaista mladi ljudi proživjeli potaknula je sve naše hodočasnike da razmisle o krhosti života, a Gospina poruka o važnosti molitve krunice je zasigurno svima dala još veću vjeru u taj isti život i snagu za svakodnevnicu.
U središtu Fatime se nalazi svetište s bazilikom u kojoj su grobovi trojice vidjelaca. U sklopu istog svetišta nalazi se i kapelica Ukazanja, koju godišnje posjeti 4 milijuna hodočasnika sa svih strana svijeta. Mladi su također imali priliku posjetiti rodne kuće Jacinte, Franje i Lucije te mjesto gdje se djeci ukazao Anđeo Gospodnji. Idući prema mjestu ukazanja Anđela i rodnim kućama vidjelaca mladi su zajednički molili Put križa, čije postaje i vode prema tim mjestima.
Molitva i pjesma bili su glavni aduti tijekom ta četiri dana u Portugalu, a čak dvaput je slavljena sveta misa na hrvatskom u kapelici Ukazanja, koju su predvodili svećenici hodočasnici fr. Anto i fr. Mihael. U večernjima satima je svakako bilo mjesto molitvi krunice na više jezika s ostalim hodočasnicima. I naši su mladi dvije večeri predvodili dio krunice na hrvatskom. Svi su svjedočili svoju ljubav prema Gospi fatimskoj u procesiji u krugu svetišta, procesiji kojoj predhodi Gospin kip dok hodočasnici tjekom cijele molitve krunice i procesije drže upaljene svijeće. To je dokaz kako je naša mladež tih dana donijela sa sobom dio hrvatske kulture i katoličanstva u tuđu zemlju. Zadovoljna i zadivljena lica ostalih svećenika i hodočasnika, koji su bili tom prigodom nazočni, zagrijali su svim hodočasnicima dušu i srca jer je bilo puno riječi pohvale na njihovo svjedočenje vjere i hrvatskog identiteta. Inače nije lako nagovoriti mlade osobe na molitvu i pobožnost, ali oni su tih dana dokazali da, kad je vjera u pitanju, nema ničega što ih može spriječit, niti umor, niti dnevna žega pod suncem, niti hladne noći.
Tako, uz molitvu, pjesmu i lijepo druženje svi su se vratili radosni i nasmijani u Fribourg, u nadi da će i ubuduće biti prilike za ovakva druženja uime vjere i ljubavi prema Bogu.
Andrea Ćurković
