By Tradicionalno hodočašće hrvatskih vjernika u Einsiedeln, ove godine četrdeset i treće po redu, održano je u subotu i nedjelju, 13. i 14. lipnja 2009. Gost iz domovine bio je dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski.
U subotu su vjernici već od 14.30 imali prigodu za svetu ispovijed, a Put križa započeo je u 17 sati.
Možda je i sunčani lipanjski dan pomogao da se na Putu križa okupi više tisuća vjernika. Oni su, predvođeni biskupom i misionarima, moleći prošli sve postaje Isusove muke i okupili se ispod Kalvarije gdje je biskup Bogović izrekao nekoliko misli. Te su misli ujedno i refleksija trenutačne situacije u domovini, a jedna od bitnih misli mogla bi se sažeti i rječima: Stajati uz nevino optuženog; to znači veličina, biti uz onoga koji je slab, mučen ili utamničen. Tu se pokazuje veličina, a ne biti uz onoga tko je moćan i jak.
Po završetku ove pobožnosti vjernici su se okupili u bazilici na večernjoj misi. U ime hrvatskih misionara biskupa je pozdravio fra Šito Ćorić, a nekoliko riječi dobrodošlice biskupu i svim vjernicima uputio je zamjenik opata samostana.
U svojoj propovijedi biskup je govorio o rastu i odgoju mladih i o ulozi koju imaju roditelji i odgojitelji. Pomoći drugome rasti, to je veličanstveni i najveći zadatak – rekao je biskup i povukao paralelu sjećajući se svog djetinjstva u Lici i promrzlih voćaka s mladim drogerašima koje je sreo u Vancouveru – droga je kao mraz koji uništava to cvijeće! Zato je nemjerljiva uloga roditelja i odgajatelja u svekolikom rastu mladih. Ali kao što je rekao Isus u jednoj prispodobi, dok smo mi spavali, netko je posijao kukolj.
Taj kukolj bio je tema i biskupovog predavanja u nedjelju ujutro u Dorfzentrumu. Biskup nije bježao od tema koje muče vjernike u Hrvatskoj. Kao povjesničar govorio je o nekim temama iz novije hrvatske povijesti i nastojanjima nekih da se ta povijest prikaže svijetu na jedan potpuno drugi način. Naša je prošlost pokrivena zemljom – rekao je biskup Bogović govoreći o svojoj biskupiji – a neki žele da to i danas tako ostane. Istakao je kako ne smijemo dopustiti da se kao istina o drugom svjetskom ratu nameće onaj vrijednosni sud koji se temelji na lažnim svjedočenjima i udbaškim zapisnicima. Biskup se zalaže za jedan konsenzus da se ta građa ne uzima kao faktografski podaci u povijesnim istraživanjima. Govoreći o gradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini biskup je naveo sve poteškoće s kojima se suočava od samog početka; od problema s lokalnom zajednicom, financijskih poteškoća, pa sve do sukoba s arhitektonskom strukom. Gradnja ove crkve, te mogući termini završetka radova bili su i tema nekoliko pitanja nakon biskupovog izlaganja.
Po završetku predavanja biskup se u pratnji misionara uputio prema bazilici gdje je slavio svetu misu s više tisuća pristiglih hodočasnika. Koncelebrirali su gotovo svi misinari koji djeluju u Švicarskoj, a velikim zborom dirigirala je sestra Zora Jažo. Zbor je formiran od nekoliko misijskih zborova i zvučali su vrlo lijepo i usklađeno.
U subotu navečer i u nedjelju popodne, po završetku mise, hodočasnici su se okupili u Dorfzentrumu na zajedničku večeru, odnosno ručak, te druženje uz glazbu i ples. U oba navrata dvorana je bila popunjena, a posebice u subotu navečer kada se okupio veliki broj mladih. Veliki dio njih nažalost nije mogao doći do stolice, ali to ih nije pretjerano smetalo jer su ubrzo ispunili prostor pred pozornicom i skupa s Miroslavom Škorom i njegovim bandom pjevali bez prestanka nekoliko sati; ne samo njegove pjesme već i nekoliko uspješnica Marka Perkovića Thompsona. I u stanci između dva nastupa Škoro je bio s mladima, potpisujući se na njihove majice, kape, karte i njegov novi CD.
Opširniju reportažu s hodočašća moći ćete čitati u novom Movisu koncem mjeseca.
Ostale fotografije možete pogledati u FOTO-GALERIJI .
Ivan Ivić
