Hrvatska Bratovština sv. Jakova dobitnica je nagrade Elías Valiña, najvišeg međunarodnog priznanja koje dodjeljuje regionalna vlada Galicije, za izniman doprinos očuvanju i razvoju prve europske kulturne rute; Camino de Santiago, (Put sv. Jakova). Među više od 400 međunarodnih institucija i udruga, upravo je hrvatski model obnove i razvoja Camino ruta prepoznat kao primjer upravljanja kulturnom baštinom u Europi.
Povezanost Hrvatske s europskom mrežom Camino de Santiago seže više od 800 godina unatrag. Prvi pisani tragovi o hrvatskim hodočasnicima na putu prema Santiagu de Composteli zabilježeni su 1203. godine. Današnja mreža Camino ruta kroz Hrvatsku, kao službeni dio europske mreže Camino puteva, nastavlja tu povijesnu tradiciju, povezujući kulturnu baštinu i prirodne ljepote uz autentičnu lokalnu gostoljubivost. Od pokretanja projekta Camino Hrvatska u listopadu 2019. godine, više od 90.000 hodočasnika iz cijelog svijeta prošlo je hrvatskim dionicama ove rute.
Ovom nagradom posebno je istaknut hrvatski pristup razvoju Camina kao primjera razvojnog modela koji potiče održivi turizam, revitalizira manja mjesta te predstavlja sakralnu, kulturnu i prirodnu baštinu. U kontekstu rastućeg globalnog interesa za Camino doživljaj, Hrvatska se ovom nagradom pozicionira među vodeća europska odredišta koja baštinu razvijaju autentično i društveno odgovorno.
Nagrada Elías Valiña dodjeljuje se od 1996. godine za ukupne aktivnosti i postignuća u razdoblju od posljednjih pet godina. Ime nosi po svećeniku Elíasu Valiñi, pokretaču suvremene obnove Camino ruta i autoru danas prepoznatljivih žutih strelica, simbola Puta sv. Jakova. Hrvatska Bratovština sv. Jakova službeni je hrvatski predstavnik u federaciji Camino Europa Compostela te član Nadbratovštine sv. Jakova, kao i nositelj projekta Camino Hrvatska, hrvatske mreže Puteva sv. Jakova.
Camino de Santiago – Put sv. Jakova predstavlja mrežu hodočasničkih puteva koji vode u svetište sv. Jakova u Santiago de Composteli u Španjolskoj.
Priča o Putu sv. Jakova počinje 813. kada je pustinjak Pelagije primjetio čudna svijetla (“polje zvijezda” – Compostela) koja su pokazivala lokaciju na starom rimskom groblju. Obavijestio je biskupa Teodemira koji je otkrio grobnicu sv. Jakova. apostola (Santiago). Biskup je informirao kralja Alfonsa II, koji je bio prvi hodočasnik na Caminu. Vijest o ovom otkriću proširila se Europom i tijekom stoljeća milijuni ljudi počeli su hodati do Santiago de Compostele i nazad svojim kućama. U to vrijeme hodočašće je bilo vrlo opasno.
Nema kreditnih kartica, a ako nosite kesu sa zlatnicima vjerojatno će vas opljačkati. Nema policije, svaki plemić je zakon za sebe. Velike tamne šume prekrivale su veći dio Europe sa dosta divljih zvijeri vrebale su umorne putnike. Da ne spomenemo kako nije bilo posebnih cipela za hodanje, ergonomskih ruksaka i specijalizirane odjeće za pješačenje. U to vrijeme religija je imala vrlo važnu ulogu u ljudskim životima i identitetu. Ljudi su išli na hodočašće da tražeći božansko iscjeljenje, kao pokoru za svoje grijehe ili da bi zahvalili Bogu.
Danas je Camino puno lakši i sigurniji. Možete izabrati svoju rutu i odabrati koliko kilometara želite hodati (ili biciklirati), slijedite žute strelice i Camino logo sa školjkom dok hodate sljedeći stope milijuna hodočasnika prije vas. Većina ljudi koja danas hoda Camino ne smatraju se religioznima, ali traže nešto što je teško naći u ovom materijalom svijetu. Kako živjeti u sadašnjem trenutku, davati i primati od stranaca, kako biti sretan, kao se nositi sa životnim nedaćama i naći nutarnji mir. To su tek neka od otkrića koja se mogu naći na Putu sv. Jakova i neki od razloga zašto je sve popularniji u današnje vrijeme.
Camino rute u Hrvatskoj protežu se u svim regijama, a sve možete pronaći OVDJE.
U Hrvatskoj su objavljene brojne knjige na ovu temu; svaka posebna na svoj način, ovisno o tome što tražite i kakva vas priča privlači. Ipak, među najčitanijima se ističe naslov iskusnog menadžera i medijskog stručnjaka Borisa Trupčevića,, „1000 kilometara povratka sebi“.
U nastavku prenosimo njegove dojmove i doživljaje, koje je iz dana u dan bilježio poput dnevnika i dijelio na društvenim mrežama:
[ CAMINO PRIMITIVO, 13. dan ]
Vrijedilo je jučer potegnuti 44 kilometra i doći u Santiago u jednom danu, dan ranije nego smo planirali. Potpuni mir na zadnjih 20 kilometara. Šuma i vjetar u krošnjama. Kontemplacija. I potom dolazak pred katedralu. Drugačije nego prvi put, ali jednako neprepričljivo.
Našao sam svoje sveto mjesto, isto kao i lani, u šumi nadomak Santiaga. Lani me tamo obuzelo blaženstvo i epifanija, a ovaj put samo su krenule suze i pratile me kilometrima.
Ovo su dani zagrljaja. Stvarnih i metaforičkih. I malih čuda. Putem sam naišao na bradatog peregrina koji svira “čelični jezični bubanj” (ima li hrv. naziv za to?) i prodaje svoju knjigu znakovitog naziva “Zajednička samoća”. Vidio sam ga i lani. Prišao sam mu, upitao ga par pitanja. Ustao je, pogledao me i samo me čvrsto zagrlio. Došavši u Santiago krenuo sam u tattoo studio, a putem kraj fontane iznenađenje – David! Znat će ga oni koji su pratili lanjski Camino ili čitali knjigu. Pratim ga od tada. Bio je samo u prolazu, doslovce nakratko. Pa koja je šansa da se sretnemo?! Kakav zagrljaj! Kakav čovjek!
Danas u Fisterri (na kraju svijeta) šaljem prijatelju sliku, kažem mu da gledam u Atlantik, slušam Enigmu i plačem. On odgovara da je prije 10 sekundi mislio na mene. Wtf. Po povratku u Santiago srećem Josea i Javiera, opet zagrljaji. Gledam inbox, naša peregrina i čitateljica moje knjige završila je ovdje u bolnici. Javila se, a ja sam je otišao posjetiti. Slušam njezinu priču, suze nam oči, dijelimo zagrljaj. Srca se ovdje otvaraju, srca se grle i ljudskošću daruju.
A tu je i jedna – lisica. Taj zadnji dan pratila me putem. Gledam ja nju, gleda ona mene. Nigdje nikog u šumi. Krenem ja, krene ona za mnom. Stanem, stane i ona. Gledamo se. Imao sam osjećaj da se gledamo u duše.
Knjigu „1000 kilometara povratka sebi“ možete naručiti OVDJE.
FOTO: Camino Croatia
Boris Trupčević/1000 kilometara povratka sebi
