Učenje hrvatskoga jezika i kulture trebalo bi za dijete biti kontinuitet, koji ima svoje početke u roditeljskom domu, a nastavlja se i proširuje pohađanjem hrvatske nastave. Na tom putu dolazi do neizbježnih promjena nastavnika, kako u svakoj školi, tako i u hrvatskoj. Ove školske godine i ja sam dio te promjene za djecu i roditelje, nova učiteljica hrvatske nastave.
Od samog početka bila sam svjesna da ću, kao i svaka osoba u novoj životnoj i radnoj sredini, imati poteškoća, koje onemogućavaju nesmetan rad od prvoga dana. Tih nam dana sitnice, koje se inače podrazumijevaju same po sebi, postaju životno važne, a vozni redovi vlakova i autobusa, kao i nazivi određenih stanica, adrese škola i imena domara, glavni predmet proučavanja i priprema za nastavu. A početak stanovanja? To je priča koju će neki od nas moći pričati svojim unucima, ali ne prije spavanja, jer je preuzbudljiva i prenapeta za tu prigodu.
Na samom početku događa se da učiteljica (učitelj) nema ni šalicu za svoju omiljenu prvu jutarnju kavu, a nema ni kavu. Zašto? Zato jer je kofere napunila materijalima, kojima će pokušati zainteresirati mališane za dragi nam, ali težak jezik, pa za šalicu nije bilo mjesta. A kava? Nije ju uspjela kupiti, jer nije stigla proučiti put do trgovine. Veći dio vremena posvetila je proučavanju puta do škole, u kojoj je čekaju sumnjičave glavice i glave, koje će od prve donijeti presudu: Ova mi se učiteljica sviđa! Ili ne?!
U tim je trenucima važno ne osjećati se sam.
Zahvaljujući roditeljima sadašnjih, bivših i budućih učenika u kantonu Schaffhausen, ja se ni u jednom trenutku nisam osjećala sama, pa te početne poteškoće nisu bile tako teške. Zato se, ovim putem, želim zahvaliti svim Hrvatima, svim roditeljima u Schaffhausenu i izvan njega, koji su uložili trud, vrijeme i novac u uređenje i opremanje stana za novu učiteljicu ! Zahvaljujem i svima onima koji su pomogli na bilo koji drugi, meni nepoznat, način.
Posebna zahvala MŠO škole Schaffhausen/Neuhausen i gospođi Katarini Kušanić, glavnoj pokretačkoj snazi svih aktivnosti. Sva hrvatska ljubaznost, gostoprimstvo i razumijevanje početnih poteškoća osobe u novoj sredini, ovdje su zasjali punim sjajem i pokazali da suvremeni, švicarski način života nije pobijedio hrvatsku dušu. Vrlo često ponavljana rečenica „ Ako trebate kakvu pomoć, javite se!“, ovdje nije samo znak pristojnosti.
Gospođa Katarina i skupina dobrih ljudi pobrinula se da učiteljica ima i šalicu i kavu, već prvoga radnog dana. Veliko hvala svima! Pohvaljujem i roditelje dvanaestero novih učenika, koji su odlučili da njihovo dijete poboljšava znanje hrvatskoga jezika i uči o hrvatskoj kulturi pohađajući hrvatsku nastavu. Čestitam !
Također zahvaljujem roditeljima na nastavnim mjestima u Arbonu, Weinfeldenu i Frauenfeldu na lijepom dočeku prvih nastavnih dana i nadam se dobroj suradnji!
Božica Matak
Učiteljica HN u kantonu Schaffhausen i Thurgau
