By 
Čovjek ne mora biti redoviti, a ni posebno zainteresirani gledatelj TV-emisije PIRAMIDA, koju svake srijede na HTV-u vodi Željka Ogresta, a da ga jedan detalj u toj emisiji ne bi iznenadio svojom, za ovo naše computerizirano vrijeme, jedva još zamislivom zastarjelošću
.
Bilo bi zanimljivo izvući iz svih tih dosadašnjih Ogrestinih emisija podatak, koliko je (na tisuće) puta, poput neke papige, ponavljala one brojeve 061 551, pa ime jednog natjecatelja, 061 552, pa ime drugog natjecatelja, i 061 553, pa ime trećeg natjecatelja. I tako najmanje po jedamput na samom početku i pri samom kraju emisije, kao i poslije svakoga od pet natjecateljskih krugova, što ukupno u jednoj cijeloj emisiji iznosi najmanje 126(!) izgovorenih pojedinačnih brojki (3 x 6 = 18 x 7 = 126). Iznenađuje, dakako, da ni poslije tako dugog vremena niti Željki Ogresti, niti ikome od njezinih suradnika, izgleda, nije palo na pamet, da bi za samo izgovaranje tih brojki u međuvremenu bilo moguće osposobiti i neku papigu, a kamoli da bi podatak o telefonskim brojevima, koje zainteresirani TV-gledatelji mogu nazvati, jednostavno prezentirao na nekom za to prikladnom mjestu i na za to prikladan način, i tako voditeljicu emisije oslobodio toga gotovo ponižavajućeg „papiganja“. I da ne budemo krivo shvaćeni: Pozadina ovoga našega osvrta je naše istinsko uvjerenje da inače simpatična Željka Ogresta sigurno nije tako bedasta, kako bedasto ispada kada onako bespomoćno i djetinjasto u svakoj od tih svojih emisija uporno izgovara ukupno najmanje 126 pojedinačnih brojki, koje bi mogle biti – ispisane! Kao da još uvijek živimo u nekom davnominulom vremenu.
Možebitno opravdanje PIRAMIDE da je takav postupak upravo neizbježan zbog činjenice što (financijski) uspjeh te emisije isključivo ovisi o što većem broju telefonskih poziva (dobit se vjerojatno dijeli između HTV-a, voditeljice i Pošte) bilo bi na mjestu, kada se ti poticaji TV-gledateljima, da se u što većem broju javljaju i glasuju za njima najuspješnijeg natjecatelja, ne bi mogli upućivati i na suvremeniji, a to znači čak i na puno djelotvorniji način. Tako bi te brojeve, ispisane na nekom ekranu i, dakako, vezane uz ime dotičnih trenutačnih natjecatelja, voditeljica emisije mogla još slobodnije, pa ako baš hoće i češće preporučivati i na njih na razne (pa i duhovitije) načine upućivati! Takvi bi poticaji, onima koji su zainteresirani da se telefonski jave, bili čak i praktičniji (brojevi bi im bili ispisani), a svim ostalim gledateljima, koji za glasovanje nisu zainteresirani, da tako kažemo, civilizacijski prihvatljiviji!
Druga je stvar, dakako, pitanje intelektualne razine te emisije. Jer, nakon što je čim veći broj telefonskih poziva jedini pravi interes emisije, to nệka posebno visoka intelektualna razina pojedinih natjecatelja, a i njihovih izlaganja, niti koga posebno zanima, a niti zabrinjava. Naprotiv, što u emisiji ima više ispraznosti, gluposti, a nerijetko i vrijeđanja, to redovito ima i više telefonskih poziva, pa pobjednici pojedinih večeri nipošto ne moraju biti baš oni, inače stvarno najpametniji! Stoga je takve, čini se, već sada sve teže pridobiti da u emisiji sudjeluju, što ju – što dalje to sve dublje – spušta u ponor beznačajnosti, za kakve se beznačajnosti u zadnje vrijeme od nekuda proširio tako simptomatičan (pa i na svoj način simpatičan) izraz: „bla-bla-bla“! Posebno uvjerljiv primjer za to bila je emisija od srijede, 6. veljače, kada su se Anđa Marić, Alka Vuica i Vesna Škare Ožbolt, gotovo u doslovnom smislu riječi, upravo natjecale u vrsti i količini gluposti, pa je na kraju ispalo kao da je pobjeda pripala onoj od tih triju natjecateljki koja je pritom izgovorila najviše i najtežih „bla-bla-bla“!
Marijan Karabin