By Kao urednik portala hrvati.ch (portal Hrvata u Švicarskoj) gotovo svakodnevno dobivam mailove naših sunarodnjaka iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji očajnički traže pomoć. Mnogi od njih često nemaju za najosnovnije potrebe, hranu, lijekove, a nerijetko ih pritišću i krediti te strahuju da će izgubiti i krov nad glavom. Obično se radi o obiteljima s više malodobne djece, a najčešće ih muče i razne bolesti. Ponekad te mailove proslijedim prijateljima i znancima ili pak objavim na portalu. Gotovo uvijek se nađe neko široko hrvatsko srce koje uskoči u pomoć, bar malo.
Izgleda međutim da su se stvari u Hrvatskoj u zadnje vrijeme bitno promijenile, krenulo je nabolje. To nam najbolje pokazuje činjenica da je sada oporavljena Hrvatska počela pomagati siromašnu Švicarsku. Nije šala, na portalu croatia.ch čitamo: (cit.) … da je časopis Libra na natječaju za programe i projekte nakladničke djelatnosti hrvatskog iseljeništva, koji je raspisao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu, dobio značajna financijska sredstva, kojima je pokriven velik dio troškova Libre u ovoj godini (kraj citata, istaknuo autor).
Libra je časopis Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj. Na ovom mjestu ne bih o Libri. Iskreno rečeno, taj časopis ni ne pratim. Meni ga ne šalju, a nisam baš često nailazio na njega. Nekoliko sam puta naišao na list (obično je to bilo na primanjima u veleposlanstvu) i pročitao. To je to.
Naravno da je ova vijest u uredništvu Libre primljena s oduševljenjem, pa su to, naravno, odmah i proslavili, zajedno s brojnim prijateljima, ni manje ni više nego u restoranu poznatog kuhara Steve Karapandže i to u petak 26. veljače 2013. (korizmeni petak, op.a).
Vjerujem da hrvatska sirotinja naprosto uživa gledajući fotografije njihovih siromašnih sunarodnjaka u jadnoj Švicarskoj kako se maste i uživaju zahvaljujući, eto, njihovoj pomoći. Tko će koga pomoći, ako neće svoj svoga.
Nisam protiv toga da se određena sredstva stave na raspolaganje Hrvatima izvan domovine, ali, je li to trebalo baš slati u Švicarsku, to ostavljam čitateljima na prosudbu. Nadam se da nisu zaboravljeni Hrvati u Rumunjskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji ili nekoj drugoj zemlji. Pitanje je imaju li tamošnji Hrvati uopće pristup i mogućnost javljati se na ovakve “natječaje”.
Da ovaj slučaj u Švicarskoj nije usamljen čitamo i na stranicama Matice … (cit.) Državni ured za Hrvate izvan RH izdvojiti će 20 000 kuna za izdavanje pjesničke zbirke Susreta. Koliko se ja razumijem u izdavaštvo, za te novce bi se moglo izdati pet-šest knjiga poezije mladih i vrijednih hrvatskih liričara, koji sanjaju o prvoj zbirci, a ne financirati neke kvazi-pjesnike. Svatko u razvijenoj Europi može sebi priuštiti izdavanje jedne zbirke pjesama, a da time ozbiljno ne naruši obiteljski budžet, i da time – brižljivo njeguju voljeni jezik svojih predaka, pretačući ga u stihove i braneći ga na taj način od zaborava – kako stoji u spomenutom prilogu. Određena doza moralnosti trebala bi biti odlika jednog pjesnika, čudi me da takvi ljudi traže sredstva od države koja grca u ozbiljnim problemima. Zar je to ta humanitarna pomoć napaćenoj domaji, kojom se često hvale?
I za kraj, sve mailove sa zahtjevima za pomoć, koji dolaze na adresu našeg portala, u budućnosti ću proslijediti na adresu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu. Oni izgleda imaju dovoljno novaca.
Ivan Ivić
