Parni valjak je jedan od najvećih, odnosno najpopularnijih hrvatskih pop-rock sastava. Osnovan je 1975., a na sceni je do danas, s malom pauzom 1988. godine te četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine.
Kao što je poznato, u subotu 15. listopada nastupaju na velikom koncertu u Dietikonu (Zürich), u kombinaciji sa Željkom Bebekom i njegovim bendom. Prigoda je to za razgovor s Huseinom Hasanefendićem – Husom, gitaristom i osnivačem benda te autorom brojnih hitova Parnog valjka.
– Parni valjak nije tipičan «bend za dijasporu», rijetko nastupate u Švicarskoj? Sjećamo se odličnog koncerta u Unicumu 2002., ali onda je trebalo čekati gotovo deset godina do velikog koncerta u Zürichu 2011. (Spirgarten) povodom povratka benda na scenu. Od tog koncerta do danas također je trebalo čekati 5 godina, iako su koncerti nedvojbeno pokazali da ima jako puno poklonika vaše glazbe u Švicarskoj.
– Mogao bih se složiti da nismo tipičan bend za diasporu, ali po mnogo čemu mi nismo tipičan bend. Ne forsiramo tempo, ne pristajemo svirati bilo kad i bilo gdje. Mi na svakom koncertu želimo dati maksimum, jer smatramo da to publika zaslužuje. Kad se steknu uvjeti mi dolazimo. Naravno da pri tome pazimo i da se ne pojavljujemo prečesto, jer želimo da nas se publika zaželi. Osim toga, ovo nam je još uvijek slavljenička godina (40 godina na sceni) pa je i red da zasviramo malo i dijaspori.
– Što se desilo poslije 2011.? Koji su glavni razlozi zbog kojih bi publika trebala doći na ovaj koncert u Dietikon?
– Desili su se novi albumi i novi hitovi („Nema predaje” „Samo ti”…), veliki koncerti u Zagrebu (Arena) i Beogradu (Sava centar) i ostalim gradovima…. Možda netko ima dojam da Valjak često miruje, a to je daleko od istine. Putuje se, svira se, vježba se, nastaju nove pjesme od kojih će neke, uz neizostavne stare, publika imati priliku čuti u Zürichu.
– Budući da je bend već dugo na sceni, bilo je nekoliko promjena u sastavu benda. Okosnica benda ostaje ista, a neki muzičari odlaze, dolaze novi, a neki se i vraćaju u bend. U kojem sastavu ćete nastupiti u Zürichu?
– To je još jedan privid. Osim Dade Marinkovića, našeg bubnjara koji je sa nama gotovo sedam godina, ova postava je ista od 1987. Kako vrijeme leti.
– Dolazite u Zürich već u petak, dan prije koncerta. Znači da vam puno znači taj koncert i da sigurno pripremate pravi spektakl?
– Dolazimo dan ranije jer nam je to običaj. Malo se provedemo, osjetimo atmosferu i još imamo vremena odmoriti se i biti u energetskom naboju za nastup. Kao što sam već rekao – mi moramo dati maksimum!
Ivan Ivić
foto: Jože Hvala
Ovdje možete kupiti karte u pretprodaji!