Američki nogomet u Splitu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, teško je zamisliti bez imena Ante Ajduka, čovjeka koji je iz studentskih sportskih voda, preko atletike i veslanja, ušao u svijet tada gotovo nepostojećeg američkog nogometa u našoj zemlji te ga danas korak po korak pretvara u uspješnu sportsku priču. Njegov put počeo je nenadano, pozivom hrvatske organizacije za američki nogomet pred sam kraj fakulteta. Iako tada zbog obaveza nije mogao otići na dvomjesečne pripreme u SAD, želja za sportom odvela ga je 2010. godine u tada maleni klub Morski vukovi Split. Iz entuzijastične skupine mladih sportaša i tek začetog projekta, Ajduk je postupno prerastao u ključnu figuru kluba, najprije kao igrač, zatim kao trener, a danas kao glavni strateg višestrukih državnih prvaka.
Pod njegovim vodstvom Split od 2015. do danas osvaja naslov za naslovom, a ekipa splitskih Morskih vukova postala je sinonim za dominaciju u američkom nogometu u Hrvatskoj. Njegov rad prepoznat je i na nacionalnoj razini pa mu je 2023. Hrvatski savez američkog nogometa ponudio mjesto izbornika reprezentacije, koje je prihvatio s jasnom misijom: ojačati razvoj sporta, povećati vidljivost Hrvatske i povezati domaću scenu s međunarodnom. Ta je vizija 2025. godine rezultirala prvim međunarodnim nastupom i to na Europskom prvenstvu u Parizu, gdje je Hrvatska osvojila 18. mjesto i ostavila iza sebe reprezentacije s daleko većim resursima.
Hrvati.ch: Vodite Split Sea Wolves, ali ste i izbornik hrvatske reprezentacije u flag footballu. Kako je došlo do te kombinacije uloga i kako ste uopće ušli u tu priču?
Ante Ajduk: „Američkim nogometom sam se počeo baviti krajem fakulteta kada sam dobio poziv od Hrvatske organizacije za američki nogomet te sam odradio kvalifikaciju u dvojcu s pilotom Ivanom Šolom. Međutim, pripreme koje sam tada trebao odraditi u Americi, trajale su dva mjeseca i nisam mogao toliko izbivati. Ipak, želio sam se i dalje baviti tim sportom pa sam uplovio u klub Morski vukovi Split koji je u tim trenucima bio poprilično mali. Tek smo se počinjali okupljati, 2010. godine. 2013. i 2014. krenule su prve utakmice, prva prvenstva države, a 6.12. 2015. godine sam dobio ulogu glavnog trenera. Uspjesi su se zaredali, od tada smo državni prvaci. Tako da sam prošao kroz sve uspjehe kluba, od početka kao igrač, a onda kao trener. Osvojili smo dva prvenstva države u kontaktnoj i osam prvenstava države u beskontaktnoj verziji američkog nogometa.”
Hrvati.ch: Koliko je trenutno raširena kultura američkog nogometa u Hrvatskoj? S kojim se izazovima najviše susrećete?
Ante Ajduk: „Kultura američkog nogometa prvenstveno ide preko NFL-a, lige koja je i sinonim za američki nogomet, gdje je njihov doseg i njihov marketing, spiritus movens popularnosti tog sporta. Razvijaju se prema europskom, južnoameričkom tržištu, postepeno sve više populariziraju taj sport. Evo, upravo se proteklog vikenda u Berlinu odvijala utakmica NFL-a, u Londonu se igra već čitav niz godina, tako da je taj push koji radi NFL zaslužan za daljnji razvoj sporta, popularizaciju i poznavanje pravila. Također, veliku ulogu ima i ulazak beskontaktne verzije u olimpijski program i za Los Angeles 2028. je planiran flag football kao jedan od sportova. Najveće poteškoće i problem su zapravo pravila, adekvatni treneri te edukacijske mogućnosti, morate se educirati, tražiti trenere kako bi mogli ostati u skladu s vremenom i probiti tu barijeru. Američki nogomet se igra od 1900-ih i postoji čitav niz shema, načina na koji se igra u obrani ili napadu, što traži stalnu i detaljnu edukaciju. Kod Amerikanaca dolazi malo prirodnije jer oni se njime bave od osnovne škole pa sve do NFL-a.”
Hrvati.ch: Kakva je situacija s američkim nogometom u Švicarskoj?
Ante Ajduk: „U Švicarskoj imam dosta prijatelja iz američkog nogometa, također se družim s komesarom lige američkog nogometa, a organizator sam i trećeg najvećeg turnira u Europi, u beskontaktnoj verziji – Adria Balla, na kojem uvijek sudjeluje velik broj ekipa iz Švicarske. Imam odlične odnose sa švicarskim klubovima, doslovno taj tjedan kada se održava naš turnir klubovi doslovno ostavljaju slobodno od svoje lige. U Švicarskoj je jako dobro organiziran, imaju jako velik broj klubova, velik broj divizija. Jako dobro se radi.”
Hrvati.ch: Spomenuli ste da želite povezati Hrvate koji žive u inozemstvu, posebno u SAD-u. Što je cilj te mreže i kakve projekte imate u planu?
Ante Ajduk: „Nama je cilj povezati Hrvate u inozemstvu koji se bave američkim nogometom, koji su zainteresirani za njega, kako bi proširili mrežu poznanstava i ojačali savez, prvenstveno pronašli adekvatan kadar igrača koji mogu igrati u prvom redu trenutno za reprezentaciju kako bi što bolje prezentirali Hrvatsku.
U prvom redu plan je kroz to povezivanje ojačati vidljivost reprezentacije, izaći na natjecanja, a nekakav idealan cilj je pokušati doći do Olimpijskih igara u L.A.-u.”
Hrvati.ch: Planirate uključiti igrače hrvatskog podrijetla iz Amerike u reprezentaciju i klubove. Koje uvjete ili kriterije ti igrači trebaju ispuniti?
Ante Ajduk: „Prvotni cilj je dovesti igrače hrvatskog podrijetla u našu reprezentaciju, bilo da su oni s područja Europe ili Amerike. Svi koji su imali značajnije iskustvo u američkom nogometu mogu pridonijeti daljnjem razvoju. Uvjeti i kriteriji su jednostavni: trebaju pokazati da su bolji od trenutnih igrača, izboriti se kroz aktualne kampove reprezentacije, pripreme, utakmice i to je to.”
Hrvati.ch: Radite i na školskom programu s idejom da za dvije godine srednjoškolska ekipa može nastupiti na Flag Worlds u Tampi. Kako izgleda taj razvojni projekt i što on znači za budućnost sporta u Hrvatskoj?
Ante Ajduk: „Upravo u Splitu razvijam inicijalni projekt s Prvom gimnazijom, jezičnom gimnazijom u Splitu, u kojoj pokušavamo voditi prve i druge razrede kroz naš proces do 4. razreda srednje, opskrbiti ih znanjem i tehničkim kvalitetama da mogu izaći i natjecati se u Tampi, gdje je najveće natjecanje u svijetu svake godine. Nadamo se da ćemo uspjeti do 4. srednje osigurati jednu mušku i jednu žensku ekipu te otići prezentirati školu, grad, državu – to bi bio odličan uspjeh. Što se tiče samih planova za razvojni projekt, ciljeve smo zacrtali, nama je ovo pružilo mogućnost da uvedemo u škole sam američki nogomet, kao sport kojim se djeca također mogu baviti i time povećati bazu ljudi koji znaju pravila američkog nogometa i koji su zainteresirani za njega, čime doprinosimo i raznolikosti u sportskom smislu i omogućavamo još dodatne opcije edukacije, razvoja ili samo čiste zabave za srednjoškolce.”
Hrvati.ch: Kakav je interes mladih za američki nogomet u Splitu i Hrvatskoj općenito?
Ante Ajduk: „Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. S jedne strane imamo narativ da se mladi sve manje interesiraju za sport, sve manje izlaze vani, sve više se bave interaktivnim sadržajem, od Instagrama do TikToka, nego samim sportom i nekakvom tjelovježbom. S druge strane u Hrvatskoj je situacija takva da imate prvenstveno iznimno raširen sport, a to je nogomet i preko 90 posto djece koja se bave sportom počinje u nogometu, pa je onda s te strane roditeljima puno lakše djecu poslati u nogomet nego u nekakav drugi sport. Infrastrukturno je bavljenje američkim nogometom jako zahtjevno, nailazimo na čitav niz prepreka s kojima se nosimo na najbolji mogući način, od opreme pa nadalje, ali ja se nadam da nisam u tome sam.
Mislim da je na nama odraslima odgovornost da promijenimo narativ prema mladima, da ih zainteresiramo za američki nogomet, možda da ga malo evolucijski i na zanimljiviji način prezentiramo kako bi privukli što veći broj djece.”
Hrvati.ch: Koliko vam je značajna podrška dijaspore i zajednice Hrvata diljem svijeta? Što bi njima poručili?
Ante Ajduk: „Što se tiče same dijaspore moram priznati da je ona nama jako bitna, što se tiče kluba u Splitu, mi smo našu prvu opremu dobili preko američkih organizacija te Amerikanaca i Hrvata koji su se založili za nas i pomogli nam 2011. godine. A s druge strane smatram da je i sama povezanost s Hrvatima iz raznih dijelova svijeta jako bitna, olakšava nekakva putovanja i na kraju krajeva informacijski protok. Smatram da je to jedna nedovoljno iskorišten aleja odnosa kako u sportu tako i u biznisu i svim drugim pogledima, ako ništa barem u humanom pogledu razmjene iskustava.”
Hrvati.ch: Kako zainteresirani Hrvati iz inozemstva mogu pristupiti vama i uključiti se, kao igrači, treneri ili donatori/sponzori?
Ante Ajduk: „S obzirom da sam ja izbornik, ali ujedno i potpredsjednik saveza, de facto svi zainteresirani, bilo da su igrači, bilo da žele biti pomoćni treneri ili treneri u klubu i reprezentaciji, ili da su donatori i sponzori, mogu se obratiti izravno meni ili na e-mail kluba.”
Hrvati.ch: Kakva je vaša dugoročna vizija za Split Sea Wolves i hrvatsku flag reprezentaciju?
Ante Ajduk: „Na lokalnoj razini što se tiče samoga kluba, planovi su raširiti natjecanje na osnovnoškolsku i srednjoškolsku razinu kako bi povećali bazen igrača i omogućili što veći izbor djeci za bavljenje sportom, da upoznamo i profesore tjelesnog s američkim nogometom, omogućimo im doedukaciju kako bi mogli kvalitetno predavati o američkom nogometu. To bi u konačnici trebalo proširiti i u ostale gradove u državi što će generalno proširiti našu mrežu. Jer uhvate li se mladi u ranijoj dobi tih tehničkih detalja i zagrizu li, kasnije je lakše razvijati njihov talent. Cilj je i proširenje utjecaja reprezentacije van granica domovine, želimo sve upoznati s našom reprezentacijom kako bi se svi ujedinili u zajedničkom cilju, a to su Olimpijske igre!”
Hrvati.ch: Imate li možda poruku za hrvatsku dijasporu, posebno mlade sportaše koji traže način da se povežu sa svojim korijenima?
Ante Ajduk:
„Poruka za hrvatsku dijasporu, koja možda često ostaje neizrečena: I mi iz Hrvatske se ponosimo uspjesima Hrvata izvan RH! Domoljublje koje pokazuje hrvatska zajednica u inozemstvu je nešto što u domovini jako cijenimo. Najčešće se gleda obrnuto, na način da dijaspora gleda uspjehe Hrvatske, slavi ih, a nerijetko ostaje neizrečeno zadovoljstvo koje i mi imamo kada vidimo da su naši uspjeli vani. Što se tiče mladih sportaša, sretni smo kada se uključe, javljali su nam se igrači iz Amerike koji ni ne znaju naš jezik, ali su im djed ili baka bili iz naše zemlje. I svi žele igrati za hrvatsku repku. Osobita čast nam je kad možemo na ovaj način ponovno ljude povezati s Hrvatskom.”
