Dario Čokara, mladi košarkaški talent iz Švicarske, hrvatskih korijena, nastavlja svoj uspon u svijetu europske košarke. Nakon švicarskog prvenstva, ovo ljeto potpisao je ugovor s pariškim klubom, čime je napravio veliki iskorak u svojoj karijeri.16-godišnjak napušta CNBS (Lausanne) i seli u Pariz, gdje će ubuduće igrati za mladu momčad, francuskog prvaka, košarkaški klub Paris Basket.
Iako rođen i odrastao u Švicarskoj, Dario se uvijek ponosio svojim hrvatskim korijenima, govori hrvatski jezik, a ovaj transfer doživljava kao još jedan korak do ostvarenja sna. Mediji ga već prate s velikim interesom, a njegova obitelj ne propušta istaknuti koliko je truda, odricanja i ljubavi uloženo u njegov razvoj. Premještaj u Paris Basket od 11. kolovoza, donosi mu veliku profesionalnu priliku, ali je i dokaz da predanost i rad doista donose rezultate. Dario dostojanstveno nosi hrvatsko ime na međunarodnoj košarkaškoj sceni, a mi ćemo pratiti njegov uspjeh i dalje. U intervjuu koji smo napravili, Dario otkriva detalje o svojim planovima za budućnost i ambicijama u novom klubu. O svemu smo razgovarali i s njegovim ocem Josipom, koji mu je uz majku Kristinu, najveća podrška u karijeri.
‘’Od svoje šeste godine je sa mnom u dvorani, prati gleda, pokušava. Ja sam bio trener mlađih uzrasta, a moj Dario je oduvijek imao želju igrati. Jako brzo se uklopio u taj sport i zavolio ga je baš iskreno. Već na početku se po njegovoj velikoj želji za treniranjem vidjelo da će košarka biti njegova prva ljubav. Kad je navršio 15 godina otišao je u klub u drugi kanton u Švicarskoj. Kada mu je raspored to omogućavao, dolazio je doma, ali već smo tada bili odvojeni. Ovaj odlazak sada je, naravno, nešto sasvim drugo jer će otići u drugu zemlju. Za nas je to velika promjena i naravno da nam je drago vidjeti njegov napredak, ali svejedno će nam jako nedostajati’’, rekao je otac Josip Čokara. Dario priznaje kako odvajanje od obitelji nije lako: ‘’Pa za mene je to ogroman korak i izazov i nadam se da ću se brzo uklopiti u novu sredinu. Ipak, obitelj će mi jako nedostajati.’’ Obitelj je, kaže, uvijek bila njegova najveća snaga i izvor sigurnosti.
‘’Moj tata je za mene bio prva inspiracija, prvenstveno kao igrač, a kasnije kao trener. Vodio je treninge u klubu STV Luzern gdje sam ja također počeo svoje prve košarkaške korake. Već sa 15 godina odlazim na poziv trenera Ivana Rudeža u CNBS (Lausanne). Za mene su moji roditelji uvijek najveća podrška. Tata je uvijek tu za sportske savjete te se brine za ostale stvari oko moje karijere. Mama je uvijek je tu za mene, a posebno na ovoj mentalnoj razini. Uz njih se puno lakše nosim sa svakodnevnim stvarima. Tu je i moj trener Ivan Rudež koji sa mnom radi posljednje dvije godine i on ima velike zasluge za moj dosadašnji, a i budući tijek karijere.’’, kaže Dario. Nedavno je nastupio na Svjetskom prvenstvu, ali tu je doživio, prepričava nam, i jako težak trenutak.
‘’Počeo sam utakmicu protiv Jordana gdje sam se ozlijedio. Hvala Bogu da ozljeda nije teže prirode. Bilo mi je teško gledati svoju ekipu sa klupe, znajući da im ne mogu pomoći. Ali ipak sam ostao pozitivan i motivirao svoje suigrače.’’ U njegovom uspjehu važnu ulogu ima disciplina od koje nikad ne odustaje.
‘’Igram na poziciji playmakera i moji jači aspekti su razumijevanje igre i kreiranje akcija za moje suigrače i isto tako dobar šut izvana. S obzirom na to da sma još mladi igrač moram svakodnevno raditi na svim detaljima igre i unaprijeđivati ih. Pogotovo u smislu brzine i fizičke spreme.’’ Njegova dnevna rutina najbolje pokazuje koliko je posvećen cilju. Svaki dan započinje u 6 sati.
‘’Prvi trening počinje u 6:30 do 7:45 sati. Onda ide doručak pa tuširanje i spremanje za školu koja počinje u 8:20 do 15:30 sati. Poslije škole se idem malo odmoriti, a onda u 17:00 slijedi drugi trening, koji traje do 19:00. U 19:30 sati je večera i od 20:30 do 21:45 sati je vrijeme za učenje. U 22:15 idem na spavanje.’’, objašnjava svoju dnevnu rutinu. S ovakvo ispunjenim rasporedom slobodnog vremena baš i nema, a kad ima provodi ga s prijateljima.
‘’Puno slobodnog vremena nema jer je cijeli fokus na školi i treninzima. Na društvenim mrežama pratim isključivo košarku i naravno povezan sam uz svoje prijatelje i obitelj.’’
Tata Josip i mama Kristina, žive u Luzernu i imaju još dvoje djece, oboje također orijentirane sportu. Sin Marin igra nogomet u FC Luzern za ekipu U16 i isto je u reprezentaciji Švicarske. Kćerka Mia obožava odbojku. Josip je u Švicarsku prvi puta došao s pet godina u posjet svom ocu koji je tu radio sezonalno.
‘’Nedugo poslije su moji roditelji odlučili da dođemo svi u Švicarsku kako bi ovdje živjeli. Tako da smo ja i brat i naše dvije sestre službeno u Švicarskoj počeli živjeti od 1989. godine’’, kaže Josip. Ipak, povezanost s Hrvatskom je velika, a roditelji je prenose i na djecu.
‘’Imamo jako blisku vezu s Hrvatskom, s našom obitelji. Dolazimo godišnje i po tri puta.’’, objašnjava Josip, a Dario dodaje: Osjećam jaku povezanost s Hrvatskom jer su moji roditelji nastojali da pričamo hrvatski jezik poznajemo svoju domovinu i da je posjećujemo svake godine.’’ Dario si je postavio cilj da završi školu i postane profesionalni košarkaš u jednoj od jačih liga u Europi. Eventualni odlazak u Ameriku na College Basketball (košarku na sveučilišnoj razini) nije isključen. Obitelj jako vjeruje u njega i bodri ga na svakom koraku.
‘’Neka nastavi jako i naporno raditi i neka poštuje i cijeni ovu priliku koju je dobio i svojim trudom zaslužio. Rekao sam mu da treba preživjeti prvih šest mjeseci i onda će mu biti lakše’’, savjet je tate Josipa prije odlaska u Pariz.
Dario, sretno dalje u karijeri, želi ti tvoj portal Hrvati.ch!
FOTO: Obitelj Čokara/privatna arhiva
