Nedavno je Ivan Rakitić i službeno završio svoju bogatu igračku karijeru – posljednje poglavlje odigrao je u dresu Hajduka, kluba za koji je oduvijek gajio simpatije. Njegov oproštaj od profesionalnog nogometa označava kraj jedne iznimne sportske priče, ali i priče o vjernosti korijenima.
Ivan Rakitić, rođen 1988. u Rheinfeldenu u Švicarskoj, odrastao je u iseljeničkoj obitelji – otac Luka iz Sikirevaca, majka Kata iz Ponijeva pokraj Žepča. Iako je kao mladić igrao za švicarsku U21 reprezentaciju i tada slovio za jednu od najvećih nada švicarskog nogometa, donio je hrabru i emotivnu odluku – zaigrati za Hrvatsku. Ta odluka nije prošla bez posljedica: bio je suočen s pritiscima i prijetnjama, ali ostao je čvrst, pokazujući tko je i gdje mu je srce.
Za Hrvate u Švicarskoj i širom iseljeništva, Rakitić nije bio samo vrhunski nogometaš – bio je simbol povezanosti s domovinom. Redovito je sudjelovao na okupljanjima iseljenika, pomagao sunarodnjacima, davao intervjue na hrvatskom i pokazivao ponos zbog svog podrijetla. Bio je i ostao paradigma uspješnog Hrvata izvan domovine – uspio je u svijetu, ali se nikada nije otuđio od svojih korijena, a karijeru je simbolično završio upravo u domovini, u Hajduku.
Rakitićevu važnost prepoznala je i hrvatska zajednica – još 2008. godine u njemačkom Bad Homburgu dodijeljena mu je nagrada Večernjakova domovnica za najuspješnijeg sportaša u iseljeništvu. Kasnije je proglašen i sportašem godine u izboru Večernjeg lista.
Zanimljivo je da Rakitić nije jedini – niz hrvatskih nogometaša rođenih ili odraslih u Švicarskoj ostavio je dubok trag u hrvatskom i švicarskom sportu: Petrić, Drmić, Gavranović, Smiljanić, Stanić, Pušić, Grgić, Ivić… svi oni, baš kao i Rakitić, na svoj su način povezali dvije domovine i dali doprinos nogometu, ali i identitetu iseljeničke zajednice.
Na klupskom planu, Rakitić je prošao impresivan put – od Basela i Schalkea, preko Seville i Barcelone, sve do povratka u Split. Osvojio je Ligu prvaka s Barcelonom, dva puta Europsku ligu sa Sevillom, bio kapetan, vođa i uzor. No najviše će ostati zapamćen po nastupima za Hrvatsku – od debija 2007. pa sve do srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018., gdje je zabijao ključne golove i hladnokrvno izvodio penale.
Iako mu se nije ostvarila želja da osvoji naslov s Hajdukom, hrvatski ga narod – u domovini i diljem svijeta – već odavno smatra pobjednikom. Hvala mu na svemu.
Ivan Ivić
