By Suvremenu državu Bosnu i Hercegovinu ne valja poistovjećivati s njezinom skandaloznom politikom i primitivnom administracijom. Tko tako postupa, ne može prodrijeti u samu srž bosanskohercegovačkoga problema koji leži samo dijelom u središnjici.
Ravnodušnost, nebriga, nemar, neznanje, nepromišljenost, neiskrenost i potkupljivost na općinskoj i županijskoj razini su savršeni primjeri odnosa administracije prema čovjeku, čije se dostajanstvo iz dana u dan na najgrublji način vrijeđa i gazi kao u komunističkom totalitarizmu. A dostajnstvo je ono što čovjeka među ljudima čini čovjekom i što mu se nikada, pogotovo u demokratskom sustavu, ne smije oduzeti. Da bi se izbjeglo generaliziranje, ovim člankom autor želi upozoriti javnost na necivilizirano ponašanje državnih službi u jednoj hercegovačkoj općini i dvaju sudova u Zapadnohercegovačkoj županiji.
U svojoj knjizi La città invisibili (Nevidljivi gradovi) talijanski pisac Italo Calvino, nadahnut srednjovjekovnim putopisom Il Milione di Marco Polo, bilježi imaginarni razgovor između Korčulanina Marca Pola i kineskog vladara Kublaj-kana:
POLO: Da nosači, kamenotucači, smetlari, kuharice koje odstranjuju pileću iznutricu, pralje pognute nad kamenom, majke obitelji koje istodobno miješaju rižu i doje novorođenčad, postoje samo zato što mi mislimo na njih.
KUBLAJ: Istinu govoreći, ja nikada o njima ne razmišljam.
POLO: Onda ne postoje.
KUBLAJ: Ta nam pretpostavka, čini mi se, ne bi odgovarala. Bez njih nikad ne bismo mogli lijenčariti učahureni u svojim ležaljkama.
POLO: U tom slučaju ovu pretpostavku valja isključiti. Što znači da je ona druga ispravna: da oni postoje, a mi ne.
KUBLAJ: Tako smo dokazali da nas, da smo ovdje, ne bi bilo.
POLO: I tako, evo nas ovdje.
Najnoviji izbori u Bosni i Hercegovini su izazvali velike prijepore. Prema izvješćima u priopćilima, Željko Komšić je dobio 225.500 dok je Dragan Čović stao na 154.819 glasova. Prema nekima, izborom Komšića su se prekršile ustavne odredbe, koje jamče da sva tri konstitutivna naroda izabiru po jednog člana u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Konstitutivne narode (Bošnjake, Hrvate i Srbe) može predstavljati samo onaj kojeg oni sami izaberu. Ali izborni zakon omogućava majorizaciju, pa izabrani član Predsjedništva može biti legalan, ali mu može nedostajati legitimitet. Neki opet tvrde da Komšić nije ni legalan ni legitiman hrvatski član Predsjedništva BiH. Ovdje je nejasno, među ostalim, postoje li u BiH državljani muslimanske vjeroispovijesti koji se osjećaju Hrvatima ili se u brojenju isključivo oslanja na Hrvate katoličke vjeroispovijesti? Prema drugima, izborni zakon, po kojem je Čović pobijedio prije četiri godine, je tada bio dobar, a sada više ne valja, jer Čović nije izabran. Razvidno je da se ovdje radi o visokoj politici za koju nikada ne će nedostajati kandidata, pa i kad u državi BiH ostane samo šačica Hrvata.
Pred same izbore reis-l-ulema (vjerski poglavar bosanskohercegovačkih muslimana) Husein ef. Kavazović je svoje vjernike upozorio da danas, „kad su povratili svoju slobodu i dostojanstvo te osigurali pravo da biraju svoje predstavnike“, ne trebaju to pravo uskraćivati drugima. Kardinal Puljić je prema izvješćima s već tradicionalnoga Molitvenoga pohoda na Bobovcu, srednjovjekovnom kraljevskom gradu u blizini Kaknja, izjavio: “Mira nema bez istine, pravde i jednakopravnosti”. Dodao je kako posebice moli za one koji Hrvatima žele “oprati pamet” iskrivljivanjem povijesti kao i za one koji lažno tvrde da Hrvati ne vole BiH kao svoju zemlju. “Mi je volimo i želimo u njoj opstati zajedno sa svim drugim ljudima”, kazao je vrhbosanski nadbiskup uputivši molitvu Bogu da ljudima na položaju podari mudrost, a građanima poštenje kako bi se ojačao mir i napredak.
Ova nekolicina izabranih tekstova ilustrira barem donekle postizborno duhovno stanje frustriranoga hrvatskoga puka. Tekstovi s njemačkoga jezičnoga područja su po Hrvate još gori i puni su protuhrvatskih klišeja. Idealni tip za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH je, prema njima, upravo čovjek čiji je otac Hrvat, majka Srpkinja, supruga Bošnjakinja! Služe li ove označnice kao kvalifikacija za člana Predsjedništva BiH uopće, ne samo hvatskoga, onda je u pitanju reservatio mentalis (prijevara da se pristane na nešto što se ne prihvaća). Ni sam lucidni Macchiavelli ne bi bio u stanju konstruirati slučaj u kojem je ljudska jednostranost toliko opterećena ideologijom da se „jednakopravnim“ srpskim i bošnjačkim susjedima jamče sasvim druga prava i na njih primjenjuju sasvim drukčiji kriteriji. Kad ovi šalju Srbe i Bošnjake za svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, time se ne povrjeđuje ni integritet, ni povjerenje niti vjerodostojnost njihova bosniciteta. Hrvati možda nisu ni svjesni da u BiH postoji paralelna držva s dubokim korijenjem u bivšoj jugoslavenskoj državi. Oni su još uvijek žrtva ove države u sjeni ili paralelne države, budući da paralelna država razara demokraciju kao jedini oslonac političkoga i kulturnoga opstanka bosanskohercegovačkih Hrvata. Za razliku od komunizima i sličnih totlitarnih režima koji zlorabe državu kao prisilni mehanizam zaštite vladajućih, temelj demokratske države je Ustav, a nositelj njezine legitimnosti je pojedinac iz kojega izvire pravo. Temeljne vrijednosti prava kao opća korist, pravna sigurnost i pravda su ujedno temelji pravne države čiji je smisao služiti općem dobru i biti na korist svih građana. Prema trijeznim glasovima, koji se čuju u javnosti, izbori zbilja upućuju na destruktivno ponašanje i kopanje jame pod državom. Zemljom dominira kaotična struktura vlasti koja potiče animozitete i podjele umjesto da postojećem šarenilu i različitosti naroda, kultura i religija, po uzoru na Švicarsku, omogući da nađu zajednički jezik oko uređenja države u kojoj će svakom državljaninu, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, na svakom djeliću bosanskohercegovačke zemlje biti zajamčena sva ljudska i građanska prava. Tajna švicarskoga uspjeha ne leži u pukom podnošenju različitih kulurnih entiteta, koji čine državnu zajednicu, nego u njihovom aktivnom i dinamičnom promicanju. U službenoj BiH se događa suprotno: etničke i kulturne entitete se drži manje vrijednim, katkad i opsanim, izbjegava ih se i ne odaje im se priznanje i tako ih se čini nevidljivima poput čistača, smetlara, pralja iz Calvinove literature, spomenute na početku ovoga članka.
Da ne bi postala tiranijom većine, demokratska sloboda sadrži i pravo na individualnu slobodu kao neotuđivo temeljno pravo za svaku osobu. Osobnost, sloboda, subsidijarnost, solidarnost i opće dobro čine magijsku formulu društvenih načela demokratskog sustava koji se međusobno upotpunjuju, korigiraju i kontroliraju. Poštuju li ova načela državne ustanove i uredi, stječe aktualna politika i njezini nositelji povjerenje glasača. Začudo je da se u ovoj zbrci i vici oko neizbora Čovića nitko nije sjetio da javnost podsjeti kako funkcioniraju lokalne ustanove po općinama i županijama koje se najviše tiču građana. Ako je nacionalno pitanje izbor člana Predsjedništva BiH, ništa manje nije nacionalno pitanje odnos mjesnih, općinskih i županijskih ureda i ustanova prema tim istim građanima. Što je donijela demokracija običnom svijetu u ovom 23-godišnjem postojanju? Je li svijet osjetio da se administracija u odnosu na jugoslavensku promijenila, da se više ne odnosi bahato prema njemu, neodgovorno prema predmetu, rodijački prema pravu, da snalažljivost nije uvijek krjepost, da prijezir izaziva zlovolju a etika poziva na savjest? Sarajevo nije uvijek i u svemu jedini krivac za neznanje, nemar, potkupljivost. Zapadna Hercegovina je višemanje homogena pokrajina koju naseljavaju u apsolutnoj većini Hrvati i katolici. Čitateljima ćemo dati na prosudbu jedan slučaj iz Zapadnohercegovačke županije koju sačinjavaju općine Grude, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg. Osobe, koje se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima, ne ćemo imenovati, ali ustanove hoćemo. Autor ovoga zapisa je u posjedu svih dokumenata i spreman ih je u svako doba pokazati zainteresiranima.
Samo kao konstataciju navodimo da je godine 2015. hrvatski član Predsjedništva BiH bio Dragan Čović, koji na posljednjim izborima nije izabran. Mate L. živi poput velikoga broja svojih vršnjaka u inozemstvu. Koncem srpnja 2015. godine došao je, po običaju, s obitelji na odmor u Hrvatsku. Odmah se uputio u Hercegovinu posjetiti roditeljsku kuću, koja nakon majčine smrti zjapi prazna. Susreo je strica, koji također živi u inozemstvu, kako s geometrom poduzimlje cijepanje jedne druge građevne čestice s postojećom kućom od 4 stana, garažama i poslovnim prostorima. Od njega saznaje da je polovicom srpnja s odvjetnicom otišao u katastar, ispravio pogrješan unos u katastarskom operatu iz vremena bivše države i, pored ostaloga, unio sebe u operat. Istina je da je postojeći unos u katastarskom operatu bio pogješan, ali je istina da je nezakonito ispravljen. Mate L. se odmah zaputi u Grude i zamoli Službu za prostorno uređenje, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Grude za Posjedovni list. Pritom upita službenicu zbog čega on i njegova braća i sestre nisu prema zakonskim odredbama obaviješteni o promjenama u katastarskom operatu. Hladan odgovor je glasio da im nikad nitko nije postavljao pitanja u tom smislu – oni rade svoj posao po zakonima! S tim Posjedovnim listom Mate L. ode odvjetniku u jednu drugu općinu i ovaj napiše žalbu na Federalnu upravu za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Sarajevu. Uspjelo im je to učiniti u zadanom tridesetdnevnom roku za žalbe. Federalna uprava poništava 26.10.2015. godine spomenute promjene u katastarskom operatu. Mate L. kao i njegov odvjetnik, međutim, saznaje za poništenje tek kad je na njegovu zamolbu Županijska upravna inspekcija izvršila inspekcijski nadzor 14.07.2016. i javila mu da je Rješenje poništeno. Dakle, grudska Služba je gotovo 9 mjeseci skrivala sarajevsko Rješenje o poništenju poduzetih promjena u katastarskom operatu. I nikom ništa.
Stričeva odvjetnica je kod Centra za socijalni rad Grude 29.07.2015. godine isposlovala lažno Rješenje kojim stavlja 18 osoba, od toga 10 već davno umrlih a među njima i čitave porodice, pod skrbništvo jednoga odvjetnika iz Općine Posušje. S nevažećim Posjedovnim listom, krivotvorenim Zemljišnoknjižnim izvadkom i lažnim Rješenjem o skrbništvu za osmoro mentalno zdrave čeljadi, odvjetnica dostavlja tužbu Općinskom sudu Ljubuški 24.12.2015. godine. Sutkinja u svom dopisu od 20.10.2016. godine ne samo da prihvaća tužbu, nego prijeti kao da se radi o partizanskom prijekom sudu: „Ukoliko u navedenom roku (30 dana) ne dostavite pismeni odgovor na tužbu sud će donijeti Presudu i usvojiti tužbeni zahtjev – Presuda zbog propuštanja (č. 182. St. 1. ZPP F BiH)“. Valja napomenuti da je sutkinja, nakon godinu dana čekanja da Rješenje Federalne uprave iz Sarajeva o poništenju novoga Posjedovnoga lista izgubi svoju svrhu, dostavila tužbu Mati L, njegovoj sestri i bratu koji također žive u inozemstvu, na krivu, pogrešnu i izmišljenu adresu u selu u kojem su rođeni, iako su joj bile poznate njihove adrese. Slučaj je htio da je Matin brat došao za Dušni dan (Dan mrtvih) pomoliti se na grobu roditelja i sreo poštara koji mu je predao sva tri pisma. Mate je sada reagirao s bratom i sestrom preko jednoga drugoga odvjetnika na tužbu. Naime, kad je Mati L njegov prvi odvjetnik objasnio o čemu se radi kod manipuliranja katastarskim operatom, Mate L. ga je zamolio da poduzme krivičnu prijavu protiv voditeljice katastra. Odvjetnik je to odbio s obrazloženjem da on mora tu živjeti, raditi i zarađivati, i da za njegovih 500 KM ne može riskirati cijelu svoju odvjetničku karijeru. Saznajemo da je klanski duh puno dublji nego što predmijevamo.
Ravnateljica katastra je pozvala Matu L. i ostale 5. kolovoza 2016. na razgovor, a nakon toga je izdala 17.08.2016. ponovno Rješenje koje je opet bilo neispravno i Federalna ga uprava na žalbu Mate L. poništava 14.03.2017. Kad je Mate u kolovozu 2017. ponovno navratio u katastarsku upravu i zapitao kad može računati na novi posjedovni list, rečeno mu je da je stvar pred Županijskim sudom u Širokom Brijegu. Odmah je sjeo u auto i otišao na Široki Brijeg. Na pisarnici mu je ljubazna gospođa objasnila da se radi o upravnom postupku, ali da mu ne smije ništa kazati niti dati u ruke dok on ne donose odgovor na tužbu. Mate L. odlazi kući, sjedne i razmisli. Radi se o upravnom postupku, dakle, stričeva odvjetnica želi da Županijski sud poništi Rješenje Federalne uprave od 14.03.2017. Rukom je napisao žalbu i osobno je odnio na Županijski sud. Tek je tada dobio kopiju tužbe od 23.04.2017. na uvid i vidio da je uradio dobar posao. Za svaku sigurnost je ostavio još na posbenom papiru napisanu svoju sestrinu i bratovu adresu. Po Božiću mu, na njegovo veliko iznenađenje, javlja jedna rodica iz rodnoga sela da je dobio preporučenu poštu od Županijskog suda Široki Brijeg 27.12.2017. godine. To je vrijeme kad sudovi ne rade. Uopće je nejasno zbog čega sutkinja traži još jedanput odgovor. Žalbeni rok iznosi 15 dana. Sutkinja je namjerno izabrala krivu adresu kako ne bi dobila odgovor na tužbu. Manipulacije s adresama su očito unosna gospodarska grana u Hercegovini. Mate L. napiše odgovor, pošalje autobusom u domovinu, rodica mu ga odnese na poštu i pošalje preporučeno. Već 04.01.2018. sutkinja piše Rješenje kojim odbacuje odvjetničinu tužbu. Ponovno Mati L. ne preostaje ništa drugo nego zbog nekompetentnosti katastarskog osoblja čekati na Posjedovni list do Nigdarjeva. Već 3 i pol godine čeka.
I Općinski sud Ljubuški je očit primjer neracionalnosti, nemarnosti i neodgovornosti u poslovanju jednoga suda. Sutkinja se preko dvije godine sasvim nepotrebno bavi predmetima koji se rješavaju na općepoznati civilizirani način: Od odvjetnice je valjalo zatražiti popis tuženih osoba sa svim podatcima (ime, prezime, datum i godina rođenja, adresa stanovanja) i time bi vrlo jednostavno bilo utvrditi tko je živ a tko mrtav. Na koncu, sutkinja bi morala razmišljati ekonomski: kome će staviti račun nakon završenog procesa, ako nema adrese onoga tko je izgubio proces? Posrijedi je također grubo kršenje pijeteta prema mrtvima koji je u našem narodu duboko ukorijenjen. Vjerojatno je to jedinstven slučaj u svijetu da jedan sud mrtve osobe uvažava kao stranke! Strašno i prestrašno! Kad je Mate L. Općinskom sudu Ljubuški koncem ožujka 2018. zaprijetio da će se zbog manipuliranja mrtvim osobama obratiti na Europski sud za ljudska prava (ESLJP), sud je poslao Rješenje da odbija tužbu koja je na sudu ležala od 24.12.2015. do 04.04.2018.
Mate L. je uspio preko federalnog Ministarstva rada i socijalne politike poništiti neprimjereno i necivilizirano Rješenje kojim se stavljaju pod skrbništvo umrle i mentalno zdrave žive osobe. U svezi s tim je važno spomenuti, da je Rješenje o skrbništvu skrivano i nije bilo priloženo sudskim aktima koji su dostavljeni odabranim tuženicima. Kad je Mate L. zatražio kopiju toga Rješenja na Općinskom sudu u kolovozu 2017. godine, u istom je mjesecu sutkinja požurila dostaviti tužbu širem dijelu osoba stavljenih pod skrbništvo. Kakav sarkazam!
Kad nakon ovoga gorkoga iskustva s ljudima koji žive među nama, izjašnjavaju se Hrvatima, susreću se na nedjeljnim misama, čitamo naslove u hrvatskim tiskovinama poput „Hrvatska se morala miješati u BiH, ugrožen je njezin, ali i narod EU“, „Hrvati ovisni o dobroj volji ohole bošnjačke većine ili prepredene velikosrpske politike“, čovjeka oblije hladan znoj. U uvjetima kako je zemja organizirana, hrvatske interese najbolje mogu zaštiti kompetentni i etičkim načelima vođeni službenici od najniže do najviše razine vlasti. Državne ustanove mogu samo onda zračiti pouzdanje i povjerenje, ako njihov integritet nije upitan, što uvijek ovisi o namještenicima. Ova tužna priča iz feudalnoga doba, ova trivijalna umišljenost i nedodirljivost državnih namještenika, kojima nitko ne smeta raditi pošteno svoj posao, prazni hrvatsku Hercegovinu da se u njoj mirno razmnažaju poskoci, drača i konopljika. POLO: U tom slučaju ovu pretpostavku valja isključiti. Što znači da je ona druga ispravna: da oni postoje, a mi ne.
Hrvoje Čulina
