Izlet na Rigi HDŠ Galgenen i HDŠ Wilen

Izlet je počeo nedjeljnog jutra 06.06.2010. po prelijepom vremenu na parkiralištu nedaleko od stanice Rigi vlaka u mjestu Goldau u kantonu Schwyz. Skupilo se 37 djece i roditelja Hrvatskih Dopunskih Škola Galgenen i Wilen, te zajedno sa učiteljicom krenulo u osvajanje najvišeg vrha brda Rigi – Rigi Kulma. Već smo nebrojno puta prošli pored Rigia vozeći se autocestom od Zuga prema Luzernu i vidjeli crveno bijeli toranj Rigi-Kulm odašiljača. No danas će nam se konačno ukazati prilika da ga vidimo iz neposredne blizine.

Popeti se “skroz odozdo” do vrha Rigi-a nije baš sasvim lako. Stoga smo prvu dionicu puta prešli vlakom koji nas je dovezao do stanice Rigi-Klösterli na visinu od 1315m. Do vrha nam je preostalo samo još nepunih 500m visinske razlike i 3.5 km daljine. Krenuli smo pješke prilično strmom betonskom cesticom, da bi ubrzo prešli na jednu poprečnu stazu, te preko livada i obronaka, uz brdske potoke i slapove, kroz tipičan švicarski krajolik došli do “Obere Schwändihütte” gdje smo napravili prvu pauzu. To smo se spremali na završni, još strmiji uspon prema tornju za koji se činilo da je na samom dohvatu ruke.

I dok su djeca skakutala kao kozice po stazi prema vrhu, roditelji su s noge na nogu polako savladavali visinsku razliku. Da smo mogli naručivati muzičke želje sigurno bi smo čuli “Hej živote što me snađe” ili “Umoran, umoran sam prijatelju, umoran …”. No sama pomisao na odmor na vrhu, na prekrasan pogled, kavu u restoranu ili sladoled motivirala nas je da izdržimo do kraja. I tako samo nakon nešto manje od dva sata od izlaska iz vlaka došli na vrh – Rigi Kulm na visinu od 1800m.

Tu nas je čekala nagrada za naš trud – veličanstveni pogled na sve četiri strane i široka livada na kojoj smo se mogli malo odmoriti, ispuhati i ispružiti. Nakon pauze i zajedničke slike krenuli smo dalje, ali ovaj puta nizbrdo uživajući u prelijepoj panorami preko Rigi Staffela do Rigi Kaltbada na visinu od 1450m. To smo se ulogorili na jednom velikom dječjem igralištu sa mini-golfom i roštiljem, gdje smo ubrzo mogli pokazati i dokazati naše kulinarske sposobnosti.

Nakon dobrog ića i pića sveti Petar nam je počeo najavljivati da bi se vrijeme uskoro moglo i promijeniti. Kako smo od željezničke stanice Rigi Klösterli bili udaljeni oko sat vremena hoda, odlučili smo da dignemo sidra i krenemo na posljednju pješačku dionicu našeg puta. Sreća nas je poslužila, tako da je kratki, ali intenzivni pljusak oprao samo one najsporije. Pomalo umorni, ali zato prepuni dojmova sa ovog kružnog putovanja po Rigiu, krenuli smo natrag vlakom – dolje u nizinu prema našim domovima.

Miroslav Belošević

Idemo vlakom gore