By Čast nam je predstaviti vam mladog talentiranog glazbenika Josipa Nikolu Garića. Njegovu muzikalnost, predanost klaviru i veliku emociju prilikom sviranja, imali smo priliku čuti u nekoliko prilika, a svaki put nas iznova oduševi. Josip je inače odličan učenik šestog razreda primarne škole Schwerzgrueb, Uitikon-Waldegg. U Švicarsku se s roditeljima doselio 2018. godine iz Njemačke, tada je dobio i svoj prvi klavir, a sada svaki slobodni trenutak posvećuje upravo vježbanju. Ulaže veliki trud kako bi pred svojom publikom, koja je sve brojnija, bio što bolji. Veliku podršku u svemu daju mu njegovi roditelji, Jelena i Vladimir. Rado se sjećaju njegovih prvih taktova.
- Već kao dvogodišnjak počeo je pokazivati ljubav i posebnu emociju prema glazbi, a kao petogodišnjak je zaželio da mu poklonimo klavir. Nakon preseljenja iz Njemačke u Švicarsku smo mu tu veliku želju i ostvarili. Josip je ubrzo, kao sedmogodišnjak, počeo pohađati prve sate klasične glazbe na klaviru. Vrlo brzo mnogi prepoznaju njegov talent te on još više uživa u glazbi, usavršava se i počinje osvajati prva mjesta i nagrade na različitim glazbenim natjecanjima u Kantonu Zürich (Zürcher Musikwettbewerb). U tom trenutku otvara mu se velika prilika i da pohađa prestižnu muzičku školu Konservatorium Züruich. Uspješno je položio sve prijemne ispite i sada već četvrtu godinu zaredom pohađa razred naprednih mladih glazbenika (Begabtenförderung III, MKZ). Josipa trenutno podučava pijanist i profesor Slava Spiridonov – prepričali su nam ponosni roditelji.
I baš ovih dana, Josip je položio ispit za ostanak u programu za napredne mlade glazbenike u glazbenoj školi.
Josip vježba najmanje dva puta u tjednu sa svojim profesorom, a ostatak tjedna doma, najčešće sat, dva dnevno. Ako se priprema za neki važan ispit ili recital onda vježbe znaju potrajati i tri do četiri sata dnevno. Roditelji su mu glavna pomoć oko uspješne pripreme i organizacije njegovih koncerata, kojih je sve više i više posljednjih mjeseci.
- Do sada sam imao zaista jako puno nastupa s obzirom na moje godine. Sudjelovao sam na različitim natjecanjima i koncertima. Izdvojio bih svojih sedam solo recitala i preko 50 koncerata pred publikom u ovih proteklih pet godina uspješnog i marljivog rada – kaže nam Josip.
Cijela obitelj je itekako svjesna koliko je ovaj Josipov talent potrebno brusiti, iz dana u dan. Pitamo ih je li talent dovoljan za uspjeh?
- Josipov veliki talent za glazbu i umjetnost je samo jedan dio i on ga upotpunjuje redovitim, dnevnim vježbanjem. Nekada vježba i po više sati na dan, sve u dogovoru s njegovim profesorom. Josip zna da je vježba neizostavni dio dana, i obično sam sjeda za svoj klavir, bez da ga mi podsjećamo. S obzirom na to da su tu i dnevne školske obveze, onda se ponekad dogodi da preskoči vježbanje zbog školskih prioriteta – objašnjavaju roditelji. Josip je također odličan učenik, a osim klavira ima i druge interese.
- Idem u šesti razred primarne škole Schwerzgrueb Uitikon. Od predmeta me najviše zanimaju Matematika te Priroda i društvo (NMG na njemačkom). U slobodno vrijeme jako volim skijanje (freeride/style), idem na karate i kendo te volim gejmati (Roblox i Fortnite) – kaže nam Josip.
Međutim, klavir je uvijek najveća ljubav. Josip ima jasan plan za budućnost te uzore čiji rad ga inspirira i motivira.
- Moji veliki uzori u klasičnoj glazbi su dva pijanista: Evgenij Kissin i Sviatoslav Richer. Najčešće izvodim klasičnu glazbu iz epoha romantike i inpresionizma. Moj najdraži skladatelj je Sergej Rahmanjinov, a sa domaće hrvatske scene najviše volim pokojnog Olivera Dragojevića čije skladbe redovito slušam i izvodim. Volim svirati i crkvenu glazbu sa dječjim zborom u Hrvatskoj Katoličkoj Misiji Zürich. U budućnosti bih se svakako volio ozbiljno baviti klasičnom glazbom i biti koncertni pijanist. Uz to me jako zanima skladanje glazbe – govori nam svoje ambiciozne planove za budućnost.
Dok svira, on uživa, ali istovremeno svojim slušateljima i publici želi prenijeti poruku.
- Želim ljudima kroz glazbu pružiti nadu i sreću. Glazba je univerzalni jezik koji svi razumiju i zato spaja najrazličitije ljude. Želio bih u ljudima uvijek probuditi duboke osjećaje, svojim sviranjem prenijeti emocije koje ja osjećam kroz glazbu kao primjerice sreću, tugu, nadu, radost, melankoliju i tako dalje… – kazuje nam Josip.
Upravo Josipovi nastupi još više su ih asimilirali u društvo u Švicarskoj, ali i povezali s drugim Hrvatima u iseljeništvu.
- U društvo smo se vrlo dobro asimilirali, prvenstveno preko Josipa i poslovnih poznanstava. Naše veze s Hrvatima u iseljeništvu održavamo preko Hrvatske katoličke misije, Livanjske zajednice Zürich i naravno kroz posao, školu (tako da se krug prijatelja i poznanika neprestano širi). Na tom polju bi posebno željeli istaknuti ulogu našega dragoga Joze Dalića koji se neumorno zalaže za povezivanje iseljenih Hrvata s Hrvatskom – rekao nam je Vladimir. Josip je, kako nam sam govori, stekao i važna prijateljstva s djecom prijatelja Hrvata i među njima bi izdvojio Luku Rastegorca i Vinka Prskala, oba iz Züricha.
S Hrvatskom su čvrsto povezani i njeguju odnose s domovinom, obitelji i prijateljima.
- Naše veze s Hrvatskom su vrlo jake. U Zagrebu, Kaštelima i u Livnu imamo rodbinu i prijatelje te koristimo ovu priliku da ih sve skupa od srca pozdravimo. Josipova baka Blaža i djed Josip te ujo Goran žive kraj Zagreba i mi se redovito trudimo ići kod njih jer ih Josip jako voli i s obzirom na udaljenost mu jako fale. Josipov stric Zoran živi i radi u Baselu i njega često viđamo. Svakako se trudimo godišnje tri puta otići u Hrvatsku. U domovini bi izdvojili Mateja Kruljca (Ivanić Grad) kao najboljeg Josipovog prijatelja, čije prijateljstvo također održava – kažu roditelji.
Redakcija Hrvati.ch i dalje će pratiti Josipov uspjeh jer mladi talenti na ponos su cijeloj zajednici Hrvata u iseljeništvu.
Svoje priče možete nam poslati na e-mail adresu: info@hrvati.ch. Najbolje ćemo objaviti na našem portalu.
