By Oplemeniti i izgrađivati zemlju u kojoj živite čuvajući svoj izvorni – hrvatski identitet. Hrvatsko zajedništvo u Švicarskoj koje su pola stoljeća gradili i koje njeguju hercegovački franjevci posebno se očitovalo u duhovnom i nacionalnom susretu u marijanskom svetištu Majke Božje (Gospe Crne) u Einsiedelnu.
U dvodnevnom slavlju 11. i 12. lipnja o zlatnom jubileju utemeljenja Hrvatske katoličke misije za Švicarsku, te o 50. obljetnici hrvatskih molitveno-pokorničkih pohoda Majci Božjoj, u svetištu su se okupili Hrvati i njihovi prijatelji iz brojnih švicarskih i drugih europskih mjesta. Misna slavlja, pobožnost križnoga puta, procesija, kulturni program, svečana akademija – samo su dio onoga što se prikazalo, a što su franjevci utakli u čuvanje katoličkoga i hrvatskoga korijena u izvandomovinskom hrvatskom narodu. U dvodnevnom programu pod ravnanjem fra Miće Pinjuha, nacionalnoga koordinatora HKM u Švicarskoj, uz brojne misionare – sadašnje i bivše – i druge suradnike i čuvare hrvatskoga identiteta i poveznice s Domovinom, sudjelovao je stožernik Crkve u Hrvata zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. On je, nakon pobožnosti križnoga puta uz Kalvariju pored zavjetnoga svetišta u kojoj je, prema slobodnoj procjeni, sudjelovalo više od 2500 pobožnih i raspjevanih hrvatskih hodočasnika, predsjedao euharistijskomu slavlju u prekrasnoj i hrvatskim mnoštvom ispunjenoj Marijinoj bazilici. S njim su suslavili, uz 30-ak hrvatskih misionara – bivših i sadašnjih – provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko i ravnatelj Nacionalnoga ureda za hrvatsku inozemnu pastvu dr. Tomislav Markić.
Sadržajni proslovi prethodili su euharistijskomu slavlju
Pred početak euharistijskoga slavlja u subotu navečer nazočno vjerničko mnoštvo i ugledne goste kratkim i sadržajnim proslovima pozdravili su nacionalni koordinator fra Mićo Pinjuh i mons. Urban Federer, opat benediktinske opatije u Einsiedelnu. Koordinator je, biranim i toplim riječima, najprije zaželio dobrodošlicu uglednim gostima iz domovine, nazočnoj braći misionarima i misijskim suradnicama(-cima) i, u konačnici, vjerničkom mnoštvu čija lica su zračila iskrenom radošcu i razložnim ponosom. Pozdravljajući poglavara zajednice koja upravlja svetištem posebno je istaknuo: „ Svaki čovjek, bez obzira na starosnu dob i naobrazbu, svoj društveni status i svjetonazor, treba povremene predahe – trenutke i razdoblja u kojima se želi srediti, provjeriti svoj način rada i življenja. Ljudi, ovisno o svojim sklonostima, svjetonazoru i životnoj ljestvici vrijednosti, izabiru različite načine i mjesta svojih osobnih predaha. Vjernici, koji vjeruju da ovaj život nije i jedini, odabiru upravo ovakva mjesta i prostore u kojima će, odvojivši se od sivila svakodnevice, moći zaviriti u svoju dušu, pročistiti svoju savjest i naći snagu za nužne promjene i moguće nove i blagoslovljene početke – primjerene Isusovu prijatelju, obdarenom sposobnošću razmišljanja i slobodnoga odlučivanja. Katoličke Hrvatice i Hrvati koji privremen žive i rade u ovoj prekrasnoj zemlji odabrali su upravo ovu velebnu baziliku kao mjesto svojih duhovnih predaha, svojih hodočasničkih pohoda. Ta povezanost traje već punih 50 godina. Vaši časni predšasnici su, poštovani oče Urbane, kadgod su im to obveze dopuštale, rado dolazili k nama u ovakvim prigodama ohrabrujući nas toplim riječima dobrodošlice. Zahvalni smo Vam da ste ostali vjerni toj lijepoj tradiciji. Zahvaljujemo Vama i Vašoj uglednoj zajednici na svemu dobrom što već desetljećima čini za hrvatsku zajednicu u Švicarskoj. Neka dobri Bog trajno štiti i blagoslivlje Vas i Vašu uglednu samostansku zajednicu.“ Opat je uzvratio na istovjetan – iznimno uljuđen i prijateljski – način. Pohvalio je desetljetnu prvrženost hrvatskih katolika čudotvornoj Gospi od Einsiedelna i svjedočko življenje svoje katoličke vjere. Izrazio je nadu da će se ova desetljetna povezanost hrvatske vjerničke zajednice u Švicarskoj i zavjetnoga svetišta u Einsiedelnu nastaviti i produbljivati. Kardinal je u svojoj propovijedi govorio o povijesnoj povezanosti hravtskoga naroda s Marijom, najmoćnijom odvjetnicom hrvatskoga vjerničkoga puka. Pozvao je vjernike na očuvanje temeljnih uljudbenih, vjerskih i obiteljskih vrijednosti – na očuvanje čvrste povezanosti s matičnom domovino i Crkvom.
Večernja zabava – festival hrvatskoga zajedništva i umjetničkoga stvaralaštva
Prostrana gradska dvorana, kamo se hrvatsko mnoštvo uputilo nakon euharistijskoga slavlja, bila je pretijesna za sve koji su željeli nazočiti i sudjelovati u večernjem kulturnom programu. Za prijateljsko – raspjevano i opušteno – cjelovečernje ozračje, pobrinula su se hrvatska kulturnoumjetnička društva iz pojedinih švicarskih središta i glazbeni sastav “Vagabundo” svojim iznimno uspjelim nastupima. U plesnomu dijelu nastupili su: Croatia iz Basela, Fala iz Schaffhausena, HKUD Ticino iz Locarna, Posavina iz Züricha i Kolovrat iz Luzerna. Gledatelji su, njih preko tisuću, pozorno pratili svaki nastup i veoma često raosnim poklicima i pljeskom nagrađivali mahom uspješne koreografije. Vagabundo je, nakon plesnoga dijela programa, doslovce na noge podigao cijelu dvoranu. Ljudi su zajedno pjevali i plesali do kasno u noć, svjesni značenja ovoga jubilejskoga slavlja i činjenice da su i sami bili djelatni sustvaratelji ove polustoljetne povijesti hrvatskoga naroda u Švicarskoj.
Svečana jubilejska akademija
Prva točka nedjeljne programske cjeline bila je prigodna akademija, organizirana u gradskoj dvorani Zwei Raben Kultur und Kongresszentrum u Einsiedelnu. Akademiju, kojoj je nazočilo više od 1000 ljudi, nakon pjevanog pozdrava domovini koji je, pod ravnanjem prof. Dragice Bošnjak, predvodio djevojački zbor Mirjam iz St. Gallena, službeno je otvorio koordinator HKM u Švicarskoj fra Mićo Pinjuh. Uvodničar je, nakon pozdrava i dobrodošlice crkvenim i društvenim uglednicima, posebno naglasio: „ Danas smo ovdje kako bismo zajedno “prelistali” – jer za pozorno “čitanje” treba puno više vremena – polustoljetnu povjesnicu duhovne skrbi za Hrvate katolike u ovoj zemlji. Riječ je o povijesti čiji ste i vi, dragi prijatelji, sastavni dio, koju smo zajedno stvarali… Hrvatski misionari u Švicarskoj su, tijekom minulih pet desetljeća, zajedno sa svojim suradnicima i vjernim pukom, izgradili jedan uistinu dojmljiv duhovni, obrazovno-odgojni i uljudbeni mozaik, na koji svi skupa možemo biti razložno ponosni. U tom mozaiku je 880 sjajnih kamenčića – toliko godina su, naime, zajedno u duhovnu skrb o Hrvaticama i Hrvatima u Švicarskoj ugradila 44-vorica hrvatskih misionara i 29 misijskih suradnica…“ Potom su se skladno, i prema unaprijed posloženom programu, izmenjivali govornici i glazbene točke.
Kard. Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački
„Ovaj jubilej osvještava da se negdje duboko spaja katolički vjernik i Hrvat katolik. Ovaj jubilej govori i to što bi bilo od nas tijekom prošlih pedeset godina, da nije bilo ustrajnoga djelovanja Crkve. Crkva je ona koja nas je okupila i koja nas je sačuvala. Budimo ponosni na ono što jesmo, na svoju Crkvu katoličku i svoju pripadnost svome hrvatskome narodu. To je poziv jubileja. Želim da se ovaj jubilej prenese na mlade generacije. Drago mi je bilo gledati kako su mladi nastupali na svečanosti prethodne večeri. Potrebna nam je pripadnost, pripadnosti hrvatskomu narodu i Katoličkoj crkvi. Bez pripadnosti mi se gubimo.”
Dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije
„Pedeset godina doista nije malo. Radi se o zlatnoj obljetnici. Da bi se doživjela zlatna obljetnica mora se uložiti mnogo napora i znoja, ponekad čak i krvi. Valja se prisjetiti da su braća moje Provincije, na zamolbu ondašnjih hrvatskih biskupa, pošli ovamo u vrijeme kada režim u našoj bivšoj državi nije sa simpatijama gledao na takvu djelatnost. Bilo je to vrijeme kada su se tajne službe ondašnje države kostriješile na riječ „Hrvat“ ili „katolik“, a fratri moje Provincije su upravo poslani ovamo da pomognu Hrvatima katolicima u ovoj zemlji da budu i ostanu i katolici i Hrvati. Jedva možemo zamisliti koliko je narodnog novca utrošeno u to da se prati naše svećenike, da se prati i sve druge Hrvatice i Hrvate i bilježi kamo se kreću, s kim se sastaju, što govore, gotovo da se dozna i što misle. To je vrijeme (bolje reći: nevrijeme), hvala Bogu, prošlo. A mi smo opstali u svom identitetu i na domovinskoj grudi i ovdje. Za vaš opstanak ovdje u hrvatskom i katoličkom identitetu valja najprije zahvaliti dragome Bogu.“
M.Sc. Aleksandar Heina, veleposlanik RH u Švicarskoj
„Posebna mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti uzoritog kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog, koji je svojim dolaskom pokazao koliki značaj pridaje ovim velikim obljetnicama… Podržavanje i produbljivanje povezanosti Hrvata s matičnom Crkvom i domovinom jedna je od temeljnih briga katoličkih misija i misionara u Švicarskoj, što hrvatska Katolička crkva, tijekom više od pola stoljeća službene nazočnosti u ovoj zemlji, veoma uspješno radi… Dojmljivo je vidjeti s koliko ljubavi već godinama hrvatski misionari ovdje u Švicarskoj čuvaju i njeguju hrvatski jezik, hrvatsku kulturnu baštinu i tradiciju, jačajući na taj način veze s domovinom Hrvatskom. Posebice je danas, u svijetu globalizacije, bitno da se te vrijednosti zajednice iz koje potječemo njeguju s ljubavlju, ustrajnošću, respektom i pažnjom. Čovjek koji ne poštuje svoju vlastitu baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne poštuje svoj narod ne cijeni niti vlastitu kulturu. Onaj tko izgubi identitet područja iz kojeg potječe, izgubio je sebe.
Dame i gospodo, i na današnji sveti dan, potrebno je skrenuti pozornost na jednu važnu činjenicu, a to je da ove godine, za dva tjedna, obilježavamo i slavimo značajan jubilej, 25. godišnjicu od nastanka naše samostalne i neovisne domovine, Republike Hrvatske. Također je potrebno sjetiti se i pokloniti se svima onima koji su dali svoj život ili dio sebe za ostvarenje toga stoljetnoga sna nas Hrvata. No, potrebno je spomenuti da su upravo hrvatska Katolička crkva, odnosno hrvatske katoličke misije u svijetu zajednički svojim vjerskim, kulturnim i drugim djelatnostima uvelike zaslužni za očuvanje hrvatskog identiteta prije osnutka naše neovisne Domovine, naročito tijekom teškog razdoblja komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji, kada nije bilo lako, a ni bezopasno biti katolik i Hrvat. Hrvatska katolička crkva je svojim djelatnostima i okupljanjem Hrvata u dijaspori naročito tada bila, a i do danas ostala, važan čimbenik za očuvanje hrvatske kulture i identiteta.
Na kraju, u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske i svoje osobno, čestitam na velikom i značajnom ostvarenju, 50. obljetnici utemeljenja Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj i 50. obljetnici hrvatskih molitveno-pokorničkih pohoda Majci Božjoj u Einsiedelnu. Zahvaljujem se i čestitam svim misionarima na dosadašnjemu veoma uspješnomu radu u Švicarskoj, ustrajnosti i uspjehu koji ste postigli i želim vam da i dalje s jednakim žarom djelujete i prenosite vrjednote hrvatskog naroda: hrvatski jezik, vjeru, kulturu i običaje“, bio je jasan veleposlanik Heina.
Dr. Samuel Behloul, direktor migratio
U ime Švicarske biskupske konferencije, nazočnima se obratio dr. Samuel Behloul. U svom prigodnom obraćanju dr. Behloul je, između ostaloga, rekao:“… Slaviti jedan ovakav jubilej svakako nam kao prvo daje povoda da se osvrnemo na prošlost. Pedeset godina utkanih u pastoralni rad HKM –a u Švicarskoj dostatno govori za sebe. One su zoran dokaz kontinuiteta i njege vlastitog crkvenog i kulturnog identiteta Hrvata u Švicarskoj. One nam kao takve zorno ukazuju na požrtvovan rad hrvatskih misionara, franjevaca Hercegovačke provincije Marijinog uznesenja Mostar, njihovih misijskih suradnica i suradnika, kao i mnogobrojnih hrvatskih ljudi koji se desetljećima dragovoljno uključuju u radu HKM-a na različitim mjestima diljem Švicarske.
Slaviti 50 godina pastoralne i duhovne brige za Hrvate u Švicarskoj, također nam daje povoda, da se osvrnemo i na sadašnjost… Bilo da se osvrćemo na prošlost ili sadašnjost HKM-a u Švicarskoj, možemo potvrditi jednu važnu činjenicu: Hrvatska Crkva izvan domovine oduvijek je bila uz svoj narod. Od svog osnutka 1966. njezini misionari neprestance bdiju nad pastoralnim, duhovnim, socijalnim i kulturnim potrebama Hrvata u Švicarskoj – počevši od prve generacija tzv. „Gastarbeitera“, preko izbjeglica tijekom Domovinskog rata 90-ih, pa sve do generacija Hrvatica i Hrvata rođenih i odraslih u Švicarskoj. Mnoštvo hrvatskih ljudi okupljenih na jučerašnjoj i današnjoj proslavi zoran su primjer tog kontinuiranog i plodnog pastoralnog bdijenja…
Zahvaljujem vam, u ime Švicarske biskupske konferencije, na istinskoj i dubokom vjerom prožetoj pastoralnoj i duhovno-kulturnoj brizi za Hrvate u Švicarskoj. A posebno sam vam zahvalan za ono, čega mnogi ljudi, uključujuci i službenike ovdašnje Crkve, nisu uvijek dovoljno svjesni: da svojim radom ne doprinosite samo očuvanju budućnosti hrvatskog vjerskog i kulturnog identiteta kao integralnog dijela kulturnog bogatstva Švicarske Katoličke crkve. Vaš rad je ujedno i temelj budućnosti i opstojnosti katoličanstva u Švicarskoj. Hvala vam i neka Vas dragi Bog prati svojim blagoslovom u Vašem daljnjem radu i životu“, završio je dr. Behloul!
Fra Karlo Lovrić, bivši misionar
Kao posljednji govornik na akademiji bio je fra Karko Lovrić, doajen i veteran pastoralnoga djelovanja u Švicarskoj. Najprije je, u prvomu dijelu svoga izlaganja, govorio o svom dolasku u Švicarsku i svojim prvim susretom s Gospinim svetištem u Einsiedelnu 1971. koje mu se, zbog posebnih okolnosti u domovini, duboko urezalo u sjećanje. „Bilo je to vrijem Hrvatskoga proljeća, vrijeme domoljubnoga buđenja. Iako su susret s Gospom, pobožnost križnoga puta, nezaboravna večernja procesija sa svijećama, čiji plamen je oblikovao hrvatsku trobojnicu, te svečano euharistijsko slavlje u bazilici, bili u prvome planu i domoljubni naboj se ite kako osjećao… Koncerti Vice Vukova, u to doba prvoga imena hrvatske estrade, dodatno su poticali domoljublje u preplašenim srcima hrvatskih pečalbara… No, to ushićenje nije trajalo dugo. Mjesec dana kasnije dogodilo se Karađorđevo i hrvatski stijeg je spušten na pola koplja. Nada, da će Hrvatsko proljeće ipak doći, nije posve ugašena.
Dvodnevna hrvatska hodočašća Gospi u Einsiedeln, to mogu sa svom sigurnošću reći, bila su poticaj Hrvatima u drugim zemljama da i sami počnu s organiziranim vjerničkim okupljanjima u svetištima svoga okruženja. Tako je Einsiedeln iznjedrio Birnau“, posvjedočio je o. fra Karlo. S posebnom toplinom je, u svom izlaganju, govorio o prvom voditelju Hrvatske katoličke misije za Švicarsku, fra Ljubi Krasiću. „Ipak, fra Ljubo Krasić je, iako je djelovao samo četiri godine, ostavio itekako dubok trag. Njegov rad je bio pionirski. Udario je temelj misiji Zürich i budućim hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj. Sama ideja organizirati hodočašće samo četiri mjeseca nakon što je preuzeo Misiju istinski zadivljuje. Fra Ljubo neumorno prikuplja adrese, piše pisma Hrvatima, razasutim po raznim gradilištima, hotelima, sanatorijima, bolnicama, tvornicama i poziva ih na misna slavlja. Ta okružna pisma bila su temeljem budućega misijskoga glasila MOVIS-a… Fra Ljubo nadalje organizira proslave Nikolinja i Majčina dana, osniva folklornu skupinu MOVIS CROATIA, otvara Socijalnu službu u Buchsu na graničnom prijelazu za prijam hrvatskih radnika – i posebice sezonaca – pri ulasku u Švicarsku. On organizira i vodi tribine diljem Švicarske i mnogo toga drugoga.
Fra Rade Vukšić i ja samo smo, nakon fra Ljubina odlaska, nastavili provoditi ono što je fra Ljubo započeo. Nije bilo lako, ali za budućnost hrvatske pastve u Švicarskoj bilo je veoma korisno. Valja reći da je fra Rade, kao prvi i odgovorni, podnio glavni teret. Iako je i sam bio bez velikoga iskustva u tzv. inozemnoj pastvi, s izazovima se dobro nosio. Posebice je teško bilo osigurati financijska sredstva za MOVIS i Socijalnu službu u Buchsu, no i to smo, uz pomoć najbližih suradnika i poglavito gospođe Josefe Kriger, članice Caritasgemeinschaft-a u Zürichu, nekako uspijevali“…, sa sjetom se prisjećao fra Karlo tih prvih godina i početaka.
Jubilejski foto i videosažetak – središnja točka prigodne akademije
Središnja programska točka prigodne akademije bio je kratki dokumentarac „Pola stoljeća u službi Bogu i rodu” gospodina Ivana Ivića, za koji je scenarij napisao fra Mićo Pinjuh. Riječ je o 40-minutnom foto i videosažetku koji je pozornim gledateljima na jednostavan, povijesno utemeljen i veoma pregledan način, prikazao polustoljetnu skrb hravtskih misionara i misija za katoličke Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj. Snažan i dugotrajan pljesak, koji se prolomio dvoranom nakon završetka “filma”, bio je najzorniji pokazatelj što o tom prigodnom uratku misle cijenjeni gledatelji. Dodatnu umjetničku vrijednost i ljudsku toplinu, akademiji podarili su djevojački zbor “Mirjam” iz St. Gallena koji je, pod ravnanjem svoje voditeljice prof. Dragice Bošnjak, maestralno otpjevao, uz Lijepu našu, i dvije domoljubne uspješnice: „Croatio mati“ i „Od stoljeća sedmog“, te glazbeni sastav Š. Š. Ćorić & singers, koji su veoma uspješno izveli dva fra Šitina autorska uratka „Puk tvoj sad pred tobom kleči” i „On je sa mnom“.
Jubilejska procesija – zorna potvrda stare izreke kako čovjek snuje, a Bog određuje
Jubilejska procesija, koja je bila planirana neposredno nakon završetka akademije, trebala je – ponajprije tisućama hrvatskih hodočasnika, a potom i brojnim namjernicima koji će se toga dana zateći u Marijinu Einsiedelnu – pokazati sav raskoš i osebujnost hrvatskih odjevnih rukotvorina, hrvatskih vjerskih i nacionalnih obilježja, skladne hrvatske molitve i pjesme. No, Gospa nas je, čini se, željela što prije vidjeti i zagrliti u svom zavjetnom svetištu. Na kraju smo se, zbog proljetne rosulje koja je upravo u to vrijeme počela snažnije topiti zemlju, morali zadovoljiti s mogućom – umjesto temeljito pripremljene i svečane izvedbe.
Nedjeljno euharistijsko slavlje – završna točka bogatog obljetničkog programa
Završnom euharistijskom slavlju u bazilici predsjedao je ugledni gost iz Zagreba mons. Josip Bozanić. S njim su, uz provincijala dr. fra Miljenka Šteku i ravnatelja Nacionalnoga ureda za hrvtasku inozemnu pastvu dr. Tomislava Markića, suslavili hrvatski misionari – sadašnji i bivši. Kratke pozdravne proslove na početku euharistijskoga slavlja izrekli su koordinator fra Mićo Pinjuh, ravnatelj ureda za hodočašća P. Lorenz Moser, provincijal fra Miljenko Šteko, ravnatelj Markić, te, u ime bivših misionara fra Ante Pranjić, gvardijan iz Tomislavgrada. Dr. Markić je istaknuo da je u Švicarskoj 12 od ukupno 186 hrvatskih katoličkih misija, koliko ih ukupno ima u svijetu. „One su očuvale i čuvaju hrvatski i vjernički identitet. Veliku zaslugu imaju redovnici jer oni djeluju u dvije trećine tih misija, a među njima i franjevci u Švicarskoj“, naglasio je dr. Markić. Provincijal je istaknuo da je svaki dolazak iz domovinske Crkve među Hrvate katolike u izvandomovinstvu, jačanje veze s rodnom grudom. Nazočnom mnoštvu je poručio da je svima u domovini veoma stalo do toga da ostanu povezani s matičnom Domovinom. Potom je dometnuo:„Znam da mnogi od vas nose velike rane iz Domovine, nakon svih ranjenosti i ratnih razaranja. Ali, ako pred sobom imamo svjetlo vjere, Bog će naći put, i pobrinuti se da nakon boli i noći, svane novi dan. “
Fra Ante Pranjić, gvardijan u Tomislavgradu u ime bivših misionara
Fra Ante Pranjić, gvardijan u Tomislavgradu, u ime bivših misionara je poručio: „Okupljeni smo ovdje od Varaždina do Dubrovnika, preko Bobovca i Duvna – od Subotice do Poreča preko cijele Bosne i Hercegovine i Like do Istre. Gospodari i osvajači nikad nam nisu bili skloni i uvijek su otkidali od Lijepe naše. Jedino nam je bio blizu dobri Bog i Gospa. Gospa nas je pratila i zagovarala kroz svu tu burnu povijest. Hrvatski narod je s puno ožiljaka i rana, ali smo živi. Bogu hvala! Naši predci su lili puno pokorničkih suza, a dobri Bog nas je obasipao svojim milosrđem. Zato se i nezaboravni pjesnik Dante Alighieri mogao diviti hrvatskim hodočasnicima. Uspoređuje ushićenje sv. Bernarda, vidjevši otisnuto Isusovo lice na Veronikinu rupcu s ushićenjem pobožnog hodočasnika iz Hrvatske: „Gospodine moj Kriste, Bože pravi, takav li dakle bješe lik tvoj sveti?“ Neka nam i ovo 50. jubilarno hodočašće bude prigoda bolje upoznati Kristov lik sveti, i da krenemo s više Kristova duha u svoj život.“
„Čestitam franjevcima Hercegovačke provincije“
U nazočnosti tisuća Hrvata, okupljenih u svetištiu Gospe od Einsiedelna, kardinal je, po završetku misnoga slavlja u nedjelju 12. lipnja, poručio:“ Ovim hodočašćem želimo zahvaliti Bogu za pedeset godina djelovanja hrvatskih katoličkih misija u ovoj zemlji Švicarskoj. Došli smo da zahvalimo i Bogu se preporučimo. Budite ponosni na ovaj visoki jubilej. Čestitam posebno braći franjevcima Hercegovačke provincije Marijina Uznesenja za vjerno djelovanje u ovoj zemlji. Draga, braćo franjevci, vi se odlikujete jednom posebnom crkvenom kvalitetom, a to je biti uz svoj narod. To je rodilo ovo slavlje, biti zajedno s narodom. Želim da na tom putu ustrajte i da vas Bog blagoslovi novim duhovnim zvanjima. Zahvaljujem časnim sestrama i svim pastoralnim suradnicima koji su djelovali i djeluju uz svoj narod.”
Nadalje je kardinal Bozanić uputio poruku mladima: „Dragi Hrvati, draga djeco, vi ste ovdje rođeni, ovdje rastete. Vi znate da imate još jedno podrijetlo a to je hrvatsko. Biti solidan član ove zemlje i ove zajednice, a biti ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo svoj jezik, kulturu identitet. To je bogatstvo, to vas čini većima u ovoj zemlji i drugdje. Želio bih da danas posebno molimo za naše obitelji. Mi Hrvati katolici znamo što je obitelj i mi vrjednujemo obitelj i obiteljski život, rodbinske odnose. To je nešto veliko. Obitelj je osnovna stanica društva, naroda i Crkve. Čuvajte obitelj. One su danas pred velikim izazovima. Čuvajte vjernost bračnoga života, jer to je ono što će čuvati vašu djecu. Neka se u vašim obiteljima moli. Molitva je ona koja jača i unosi Boga u obiteljski život i čuvajte naše vjerništvo i hrvatsko zajedništvo. Potrebno nam je u domovini i ovdje. Čuvajmo ga.“
Kao primjer katoličkoga zajedništva, kardinal je spomenuo blaženoga Alojzija Stepinca. „Bl. Alojzije je ostao sa svojim narodom po cijenu žrtve i mučeništva. To je veliki naš zagovornik i njemu se često utječimo u našim molitvama. On nam daje tolike poruke. Prvo, “moja je savjest čista” i ona druga “u Tebe se Gospodine uzdam”. To su dvije poruke koje od bl. Alojzija dolaze do nas. Čistimo pred Bogom svoju savjest i imajmo uvijek pouzdanja u Boga u svom životu”, zaključio je kardinal. Vjernici su kardinalove pastirske riječi nagradili snažnim pljeskom.
Veliki mješoviti zbor – vrijednost dostojna svake potpore i hvale
Veliki mješoviti zbor, sastavljen od pjevača velikih zborova hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj, kojim je prigodno ravnala prof. Dragica Bošnjak, misijska suradnica iz St. Gallena, svojim je skladnim i zanosnim pjevanjem obljetničkim slavljima podario nenadomjestivu liturgijsku ljepotu i neospornu slavljeničku svježinu. Ovo je iznimna prigoda se, uz iskrenu zahvalu svim voditeljicama i voditeljima koji tijekom godine sustavno i predano rade s velikim misijskim zboborima, iskreno zahvali gosp. Ivi Maduni koji je ove godine proslavi svoj trideseti Einsiedeln za sviraonikom velikih orgulja Gospina svetišta u Einsiedelnu. Nakon zahvalnih riječi nacionalnoga koordinatora i kardinalova svečanoga blagoslova svetištem se, sukladno desetljetnoj i pomno čuvanoj tradiciji, zaorio snažan pjevani pozdrav jedinoj nam Domovini. To je bio završni čin ovoga dvodnevnoga, iznimno dobro organiziranoga, jubilejskoga slavlja koje je, prema očekivanjima, snažno posvjedočilo hrvatsko jedinstvo i posvemašnju povezanost s matičnom domovinom i Crkvom.
Izvor: Glas Koncila / Movis / http://www.hkm-stgallen.ch
Tekst: Vlado Čutura
Fotografije: Ivan Ivić
Hrvatska televizija objavila je prilog o ovoj proslavi u emisiji Mir i dobro od 19. srpnja 2016. (kopirajte ovaj link: https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2395153/mir-i-dobro-19-lipnja-2017 i ubacite u browser).
{gallery}stories/foto/drustvo/misije/einsiedeln_2016/{/gallery}
