By 
Nakon što sam Vam, dragi čitatelji, nedavno predočio neka od književnih ostvarenja pjesnikinje i književnice, magistre prof. Ljerke Lukić iz Kanade, danas Vam, s jednakom radošću, predstavljam još jednu pjesnikinju rodom iz Bosne, po struci također profesoricu kroatistike:
radi se o Malkici Dugeč, rođ. Pilc, rodom iz Zavidovića, a boravkom iz Stuttgarta u Njemačkoj, koju sam prvi puta bio upoznao na jednoj književnoj večeri u Stuttgartu, sada već davne 1988. godine. Bila su to, dakako, bitno drukčija vremena. Tada sam sa sobom bio ponio i njezinu, za onda tek drugu zbirku pjesama Zemlja moja – nebo moje, koja mi se, kada sam ju poslije pročitao, istinski svidjela. Poslije toliko godina, sredinom listopada ove godine, na sličnom smo se poslu opet susreli, ovaj puta u Zagrebu na predstavljanju knjige-ostavštine njezinog, sada već, nažalost, pokojnog supruga Bože Dugeča, pod znakovitim naslovom NISMO SPREMNI ROBOVATI, kojom prigodom mi je uručila i svoju, sada već devetu zbirku, pod naslovom O kamenu poj. Rado priznajem da mi se i pjesme iz te zbirke sviđaju, što je i razlog da i Vas, dragi čitatelji Kutka, ukratko upoznam s tom pjesnikinjom i barem pokojom od njezinih dojmljivih pjesama. Usput, da Vas najprije podsjetim na naslove njezinih do sada objavljenih zbirki pjesama: Crveni biseri, Požega, 1960., Zemlja moja – nebo moje, Barcelona, 1984., nakon čega slijede izdanja tiskana u Zagrebu: Kriška dobrote, 1994., Sve dalje od sebe, 1996., S Hrvatskom u sebi, 1998., Kroz pukotinu neba, 1999., Žudnja za smijehom, 2000., Zipka, 2001., Domaće zadaće, 2001. i O kamenu poj, 2002. E-mail-adresa Malkice Dugeč glasi: mdugec@cro-portal.info.
U dilemi, koju od toliko lijepih i sadržajno dubokih pjesama odabrati za Vas, danas se odlučujem za pjesmu DJETINJSTVO iz zbirke Zemlja moja – nebo moje, jer ćemo se baš s tom pjesmom i srcem i umom najbolje zadržati u ozračju, u koje nas je bila uvela pjesnikinja Ljerka Lukić.
Do idućeg sastanka – Vaš urednik književnog kutka!
