U želji da još malo podkrijepimo tvrdnju iz prošloga „Kutka“ kako pjesnikinja Malkica Dugeč piše o svemu mogućemu jer sa svime mogućim i suosjeća, kao i da bismo se opet malo odmaknuli od inače svima nam privlačne teme domovina-iseljeništvo,
danas ću Vam, dragi čitatelji „Kutka“, predstaviti jednu njezinu, rekao bih, tipično pjesničku pjesmu, pjesmu u kojoj pjesnikinja ni s kim ne polemizira, ništa ne tematizira niti opisuje, osim što nam otkriva neki svoj, samo njoj svojstveni, osobni doživljaj.
Čitajući pjesmu Odakle tuga imao sam osjećaj kao da pjesnikinji bez nekih naročitih napora uspijeva da i mene kao čitatelja s tugom kao takvom nekako sprijatelji, da mi ju na neki način učini privlačnom, čak poželjnom. Još jedan dokaz više, kako je silna moć dobre pjesničke riječi!
Budući da ćemo se s pjesmom Odakle tuga ujedno oprostiti s pjesnikinjom Malkicom Dugeč, podsjećam još jednom na njezinu e-mail-adresu: mdugec@cro-portal.info.
Do idućeg sastanka – Vaš urednik književnog kutka!
Malkica Dugeč (iz zbirke pjesama O KAMENU POJ):
ODAKLE TUGA
Odakle tuga između slova
U knjizi još neprolistanoj?
Odakle tuga nad svijeće plamom?
Na dlanu? Slutnji? U tebi samom?
Odakle tuga nad cvjetnom lijehom
Što ju tek jučer zališe smijehom
Kapljice kiše iz oblaka?
Odakle tuga vrh zvijezda, duga?
U tihu šumu znanih koraka?
Žuboru rijeka? Dodira ruku?
I zašto, zašto samotnu ćuku
Tuga u pjevu? Sred oka zjene?
Zašto u tugu moraju biti
I moje rime zavijene?