By Teme svih naših dosadašnjih „Književnih kutaka“, dragi moji čitatelji, bile su, kao što znamo, teme sâmih književnih priloga, proznih ili pjesničkih, koje sam Vam iz bilo kojeg (estetsko-literarnog) razloga htio predočiti i na taj način nekako duhovno približiti.
Za razliku od toga, tema ovoga našega susreta jest čovjek, koji nas je ovih dana zauvijek napustio, a koji je po mnogočemu bio tako izvanredan, da će ne samo nama, njegovim suvremenicima, nego i mnogim pokoljenjima iza nas, trajno ostati svakog poštovanja vrijednom, neponovljivom i nedostiž-nom veličinom. Između ostaloga i po tome, što je uza svu svoju mnogostranost i izvanrednost uvijek bio i ostao – jednostavan! Radi se, dakako, o prof. dr. Žarku Dolinaru, koji je ovih dana preminuo i o kojemu ćemo zacijelo na raznim medijima sada mnogo toga čuti.
Kao jedan od onih, koje je i sâm ponekada ubrajao među „posebno svoje“ (bio sam jedan od uzvanika na proslavama njegovih 75. i 80. rođendana, a naročito me je počastio i svojim iznenadnim dolaskom na predstavljanje mojega romana VJENČANJE U CRNINI u Matici hrvatskoj u Zaprešiću) ja se u komemoraciju na toga našega velikana srca i uma uključujem predočenjem svojih dviju pjesama; jedne, svojedobno njemu osobno posvećene, i druge, koju sam napisao na temu, proizašlu iz jednoga od brojnih razgovora i pismenih kontakata s njim. Činim to jer smatram da mi je u tim pjesmama prilično uspjelo barem neke od njegovih posebnosti istaknuti i na njemu svojstven, poseban način.
Do idućeg sastanka – Vaš urednik „Književnog kutka“!
|
ŽARKU DOLINARU (Za 75. rođendan) Mnogim šikarama Brojne si sa sobom Kad sve što se zbilo Schaffhausen, lipnja 1995. |
LOVOR ILI GALGE Razgovarah jednom „Sve ovisi o tom * * * (Iz zbirke pjesama – Marijan Karabin: |
