By Tek sto sam, nedavno, na poticaj jednoga citatelja, koji poticaj se i meni bio svidio (pogotovo jer je dodatno bio potkrijepljen i misljenjem da bi to moglo biti korisno za mlade) uveo praksu da one pjesme, koje imam i u njemackom prijevodu, objavim istodobno i na hrvatskom i na njemac-kom, ovih sam dana dobio cak nekoliko prituzbi, da to bas i nije narocito dobro.
Zanimljivo je pritom, da su se gotovo svi, kojima se ta praksa nije svidjela, kao dogovorili u misljenju, da ih istodobno i paralelno objavljivanje neke pjesme i na njemackom, nekako „sputava“ u dubljem dozivljavanju doticne pjesme na hrvatskom. Neposredni ih prijevod nekako „previse odvodi“ od biti i smisla, pa prema tome i od pravog estetskog dozivljaja. Stoga predlazu, da pjesme u ovom „Kutku“ ponovno objavljujem samo na hrvatskom, s tim da nitko ne ce imati nista protiv, ako neke povremeno objavim i samo na njemackom.
Kako ovaj moj „Knjizevni kutak“ nema druge svrhe osim da citateljima omoguci sto dublji i sto osobniji estetski dozivljaj, to cu od sada, u nedostatku osobnog iskustva o toj problematici, te primjedbe rado uvaziti, sve dok me mozebitne nove zelje citatelja ne potaknu na neka druga rjesenja. Ipak, korist od dosadasnje prakse, bila je u najmanju ruku u tome, sto oni, koje bi to moglo zanimati, sada znaju, da je, dakle, jedan dio mojih pjesama dostupan i u njemackom prijevodu.
Za danas pak predlazem da se jos malo zadrzimo na nasim „pecalbarskim“ temama. A te ni izdaleka ne bi bile bas takve kakve jesu, da u nasoj nostalgiji za rodnim krajem, nisu uvijek ponovno prisutni i oni, kojih vise nema, a koje smo tamo toliko puta ostavljali, s uvijek novom nadom da oprostaj, koji je upravo bio na redu, niposto nije – zadnji. Sve dok to, jednoga dana (ili jedne noci) jedan ipak – nije postao!
I pjesma OPROSTI jedna je od antologijskih; i nju je fra dr. S. S. Coric uvrstio u svoju knjigu „prinosa za povijest knjizevnosti u Hrvata“ sto je pod naslovom „45 hrvatskih emigrantskih pisaca“ izasla u Zagrebu 1991. godine.
Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka!
OPROSTI
Same na dva dane
bili smo skocili tam
na grob ti niesam stigel
radi toga me je sram.
Posla bile prevec
ne znas gde ti je glava
furt mislis – budes pokle
a nikak zgoda prava.
Tak prejti sam moral
ti sama si ostala
kak i nejgda tolke put
zabadav me cakala.
Sviecu sam donesel
a na tvem grobu kmica
vuzgati ju nies dospel
oprosti mi, mamica!
