By Gotovo u neposrednoj vezi s pjesmom OPROSTI iz prosloga broja, danas cu Vas, postovani posjetitelji „Kutka“, iznenaditi jednom, nadam se i Vama, ugodnom novoscu.
Ovaj moj „Knjizevni kutak“ vec dulje vrijeme s izricitim interesom i zadovoljstvom prati u Torontu, u Kanadi, i jedna nasa, posebnog postovanja vrijedna Hrvatica, rodom iz Zivinica kraj Tuzle, gospodja Ljerka Lukic, po struci profesorica i magistra hrvatskog jezika i knjizevnosti. Pored mnogostrukog bavljenja tom svojom strukom, Ljerka Lukic je i sama spisateljica (specijalnost su joj kratke zivotne/memoarske price), a posebno se jos svestrano i vrlo aktivno bavi folkloristikom, izradjujuci i sama kostime s folklornim motivima, itd. Kao takva, Ljerka Lukic posjeduje i vrijednu zbirku narodnih nosnji i rucnih radova iz svoje sjeveroistocne Bosne, ima tri drzavljanstva (BiH, HR i Kanada), tri prebivalista (Toronto, Zagreb i Zivinice), te pise na hrvatskom i engleskom, a radovi su joj objavljeni na hrvatskom, engleskom i poljskom jeziku. Pocasna je clanica mnogih uglednih institucija, dakle, ime, koje je vrijedno, ne samo cim prije cuti, nego i sto dulje pamtiti! (E-mail adresa gospodje Lukic glasi: Ljerka-Susan@Rogers.com).
Predstavivsi Vam ukratko magistru Lukic, raduje me, sto Vas upravo njezinim posredstvom, i na osnovu od nje dobivenih podataka, danas u svojem „Knjizevnom kutku“ mogu upoznati s jednim od najplodnijih autora i poznavatelja hrvatske dijaspore, clanom mnogih uglednih udruga u Kanadi, dobitnikom nekoliko medjunarodnih nagrada i priznanja, gospodinom Rudijem Tomicem. Rudi Tomic rodjen je 1933. godine u Donjim Radisicima (Ljubuski). Gimnaziju je zavrsio na Sirokom Brijegu, preventivnu medicinsku u Mostaru i vojno medicinsku u Mariboru. Od 1959. godine zivi u Torontu (Kanada). Do sada je napisao bezbroj clanaka, eseja, prikaza, studija i pjesama. Jedan dio njegovih pjesama objavljen je u njegovoj prvoj zbirci „Pregrst suza“ 1994., dok mu je druga zbirka, pod imenom „Dodji k meni“, upravo u tisku. Kao svojem dragom i uglednom gostu u ovom nasem „Knjizevnom kutku“ rado mu ustupam protor za njegove dvije pjesme.
Pritom me osobno posebno raduje, sto Vam Rudija Tomica mogu predstaviti kao pjesnika, u cijim pjesmama, ukoliko se uopce s njim smijem usporedjivati, nalazim puno slicnosti s mojima: otvorene su, jasne, iskrene, ljudski tople i neodoljive, pune najdubljih i najplemenitijih osjecaja i poruka.
Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka!
| Rudi Tomic: Moj Caca i ja Kao dijete gledao sam u oca Cupao mu brkove i brojio sijede kose Penjao se po sirokim ledjima Ne znajuci kakav teret ona nose Bez osmijeha na mrsavim obrazima Rano smo se rastali moj caca i ja Nakon pola stoljeca od rastanka Boze, da li je moj Caca ikad znao (Bozic 1998., Radisici, |
Rudi Tomic: Na grobu Majke moje Majko, cuo sam kada si me zvala Da ti budem na dohvatu ruke Cuo sam kada si me u grcu zvala Tudjina me je otela od Tebe i od doma Majko, evo me napokon k Tebi Padoh potrbuske na skroviste Gledas me s Kriza s male slicice (Bozic 1998., Radisici, |