Knjizevni kutak (13)

Ne mogu odoljeti, a da Vam, potaknut onim prelijepim dvjema pjesmama Rudija Tomica iz prosloga broja, ne ponudim danas jednu svoju, vrlo slicna sadrzaja. Cinim to, ne da bih se s Tomicem natjecao, cije su „bolje“, nego naprotiv, da Vam, kao sada vec (tako se barem nadam) „dovoljno osjetljivima i istinski zainteresiranima“, dodatno ukazem na to, kako su pjesnici u sustini „jako srodne duse“, pogotovo oni „iskrene dorecenosti“, kako je svojedobno moje pjesnistvo ocijenio, sada nazalost vec pokojni, sveucilisni profesor i knjizevnik dr. Ivan Cesar, recenzent moje prve zbirke pjesama „PAHULJICE“, a koja bi se ocjena, po mojem dubokom osobnom uvjerenju, isto tako mogla izreci i za pjesnistvo Rudija Tomica.

Pjesmu „MAMI ZA SESVETE 85.“ predstavljam Vam rado i zbog toga, sto se, eto, nalazimo u Velikom tjednu, dakle, pred sam Uskrs, a upravo to je vrijeme kada se, prvi puta poslije blagdana Svih svetih, opet jednom – uredjuju grobovi! Pa neka je i ta cinjenica i na ovom mjestu zabiljezena; to uredjivanje nije doduse onako svestrano i s onoliko cvijeca kao za „Sesvete“, ali svatko, kome je to ikako moguce, pred Uskrs grob svojih pokojnika opet barem malo „popravi i proljetno osvjezi“. Tako je bilo nekada, a nadam se da je i danas. (Cinjenica, da se, kada pisem o bilo cemu iz svojega zavicaja ili djetinjstva, izgleda, redovito vracam i svojoj kajkavstini, sada i meni samom postaje zanimljivom! Ocito da to i nije posve slucajno).

I jos jednom iskusenju ne mogu danas odoljeti. Prethodno vec rekoh da je Veliki tjedan. Bolja prigoda za pjesnika i pisca koji je „opredijeljen od kako se pamti“, ne da istakne sebe, vec da oda pocast NJEMU, jedva da se moze zamisliti. Zbog toga, evo i pjesme „IMA GA“. U to ime zelim svim svojim citateljima – SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka!

MAMI ZA SESVETE 85.
Na stubickom groblju
v miru si pocivas
kraj nigdar prezaljenog
sineka svega,
bar jemput na leto
k sebi nas prizivas
dok rozi jos ima
i dok ne bu snega.

Sesvete su!
Jedanejste vec po redu;
sve bu puno ljudi
sve bu disalo po cviecu,
a mene i opet
na tvem grobu ne bu,
meste mene
tata ti bu vuzgal sviecu.

Al i onda
kad se svieca bu zgasila
v mislima bum svojim
gledal tvoju sliku,
nju v srcu nosim
nigdar se ne zgubila
tu je sigurniesa
neg na spomeniku.

Niti bum dosel
niti ti bum vienec splel;
puti su dalki
cvieti brze uvenu;
pesmicu ovu
v krvavem sam srcu zel
nju ti posiljam
na vjecnu uspomenu.

IMA GA
Ima Ga ima
ONOG nad svima

U zraci sunca
i pjesmi ptica

U boji cvijeta
i oku djeteta

U dubini mora
i na vrhu gora

Ima Ga ima
JEDNOG nad svima!

Related Articles

Odgovori

Subscribe to the Newsletter

Subscribe to our email newsletter today to receive updates on the latest news, tutorials and special offers!