By U našem današnjem „Kutku“, dragi moji čitatelji, treći puta za redom pozabavit ćemo se onim mojim pjesmama, koje smo, pojednostavljeno rečeno, pokušali nazvati i „svjedocima svojega vremena“.
Meni su, barem neke od tih, i danas posebno drage, jer se još živo sjećam kako sam ih pisao uistinu misleći na neku posve konkretnu pojavu, posve konkretnog vremena i prostora, za koju pojavu onda nisam čak ni htio predpostaviti, da će se, ako ne baš posve takva, a ono ipak vrlo slična, opet jednom „vratiti“, iako, dakako, s posve drugim „glumcima i kulisama“! Posebno mi je pritom drago, da ta sjećanja oživljavamo u vrijeme, koje je – politički gledano – prilično neutralno (za razliku od recimo vremena prije izbora) pa nam nitko ne može spočitnuti da to činimo s nekim političkim namjerama.
Da su mi baš te pjesme danas još nekako dodatno posebno drage, treba pripisati i činjenici, što su, kao što nam datumi njihovih nastanaka jasno kazuju, pisane u vrijeme kada tako pisati u najmanju ruku nije bilo oportuno, ako se već ne bi svi složili da se jednostavno – nije smjelo! Pritom će generacije, koje to vrijeme nisu same doživjele, jedva, i – što dalje to sve teže – uopće moći shvatiti, kakvo je to, zapravo, vrijeme bilo. Tako te pjesme, osim svoje (veće ili manje) literarne vrijednosti, dobivaju i posve određenu vrijednost i na kulturološkom polju.
Jednu od takvih smatram i pjesmu PAMET I VLAST, bez obzira što sam, toga se još dobro sjećam, pišući ju, onda uistinu mislio na onu, ondašnju, posve određenu. Ponašanje pak već one, koja je došla odmah poslije te (s ozbiljnim izgledima da i svaka druga i u buduće ne bude unaprijed izuzeta od takvih i sličnih poroka) toj je pjesmi, moram reći nažalost, „pomoglo“ do njezine – „općevaljanosti“!
Do idućeg petka – Vaš urednik književnog kutka!
PAMET I VLAST
Jednom PAMET
tužila VLAST
da joj ova
sramoti čast
jer ju često
zapostavlja
bez nje svijetom
da upravlja.
Bojeći se
silne bruke
stranke našle
odvjetnike;
pa će uz VLAST
ZAKON stati
LOGIKA će
PAMET braniti.
Al tek što je sud
s raspravom počeo
ZAKON je LOGIKU
u pojam ubio;
na to je PAMET
u nesvijest pala
a VLAST zauvijek
u pravu ostala!
(Schaffhausen, listopada 1987.)