Knjizevni kutak (23)

U posljednje dvije pjesme, koje sam Vam, dragi moji čitatelji, predočio, tema je bila proljeće. Obadva puta više u prenesenom smislu, dakle u smislu iščekivanja nečega lijepoga i pozitivnoga, nego kao prirodna pojava.

Sličnu simboliku (svakome dozvoljenog) iščekivanja nečega, što se izričito željno može i smije očekivati, ima i fenomen svanuća, pogotovo onoga, koje bi trebalo uslijediti nakon (iz bilo kojih razloga) neprospavane noći. A tko od nas, barem koji puta u svom životu, nije već takvu doživio, i za svanućem, kao svojim izbaviteljem, zavapio? Tim više mora da su zastrašujuće noći, koje se zbog (minulih ili nadolazećih) progona i poniženja, čak ni svanuću radovati ne usude…

Do idućeg petka – Vaš urednik književnog kutka!

Pred svanuće

Noć poneka
počinka ne pruža
što ružnija
to zna biti duža.

A ima ih
što ni ne prestaju
nit im jutra
danima postaju.

Dugo, dugo
trajahu te naše
svanuća se
još i sada plaše…

*   *   *

Još proganja
pljesak zastrašenih
još odzvanja
šutnja poniženih!

(Schaffhausen, ožujka 1990.)

Related Articles

Odgovori

Subscribe to the Newsletter

Subscribe to our email newsletter today to receive updates on the latest news, tutorials and special offers!