Knjizevni kutak (28)

U prošla dva „Kutka“ predočio sam Vam, dragi čitatelji, dvije pjesme iz nedavno objavljene zbirke pjesama SNOVIĐENJE, spisateljice i znanstvenice Ljerke Lukić iz Kanade. Kao što to u životu biva, samo što sam to učinio, eto me, u međuvremenu u posjedu cijele zbirke, što je dovoljan razlog da Vam kažem još koju o tom djelu kao cjelini.

Pritom mislim, da to nikako ne mogu učiniti ljepše, bolje i stručnije, nego je to u uvodu same zbirke učinio recenzent Rudi Tomić, i sam pjesnik i književnik, kojega sam Vam bio predstavio u „Kutku“ br. 12. Pa, evo, da citiram tek nekoliko njegovih osnovnih misli, s jedne strane zato što se upravo s tima i najviše slažem, s druge pak, da buduće čitatelje toga, svakako jedinstvenog književnog djela (ovdje sada namjerno ne upotrebljavam pojam „zbirka pjesama“) pripremim na činjenicu da u tom djelu ne očekuju previše pjesama u njihovom do sada uobičajenom smislu, što je i vrsni recenzent dobro navijestio, naslovivši svoju recenziju s „Nova pojavnost u lirici“: „Ova je knjiga neprijeporno osvježenje u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnosti i umjetnosti… Pjesme su zapravo dulje ili kraće reminiscencije, dnevnički ulomci, lirski zapisi, putopisni predlošci, reporterska izvješćivanja, iznenadne misli, scenaristički nacrti, novinske vijesti, komentari, meditacije, isječci iz osobnih pisama, feljtonističke skice… Stilskoj dotjeranosti i poetskoj izgrađenosti pripomaže neprestano povezivanje prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i snova, ispovijednih elemenata i fantazije, osobnog i općeg, pjesničke nutrine i izvanjskog svijeta… što kodčitatelja stvara upit, zbunjenost, oduševljenje… Njeni su fragmenti zapravo cjeline, cjeline su zapravo spjevovi, spjevovi su povijest, povijest je život, život je na granici jave i sna, na granici mitološkog priviđenja i snoviđenja!“

Toliko iz, inače opširne, sveobuhvatne i vrlo dobre recenzije Rudija Tomića. No, da ne ostanem samo na citatima. Tko bi u SNOVIĐENJU tražio pjesme na kakve, rabeći taj pojam, uglavnom svi a priori pomišljamo, brzo bi takve izbrojio, već iz jednostavnog razloga, što je najveći dio radova u toj knjizi ili prekratak ili predugačak, a da bismo ih i dalje zvali samo – pjesmama! Dok su oni „predugački“ prave, dojmljive poeme, oni „prekratki“ kao da namjerno prkose zahtjevu svake, jednom ukoričene knjiške stranice, da bude „iskorištena“, ispisana! Ljerka Lukić, znanstvenica i prije svega umjetnica, kao ničim omeđljiva, dopušta si slobodu, da u knjizi od ukupno sto tridesetak stranica, na više od tridesetak njih objavi svoje misli i zapažanja, sročene u samo četiri, ili čak u samo tri, nekoliko puta dapače u samo dva, a jednom čak i u samo jednom jedinom stihu, odnosno (polu)retku, pri čemu, dakako, sav ostali, dakle, daleko najveći dio tih stranica ostaje -prazan! Ili ipak samo „naizgled prazan“? Praznine s ulogom stanke u glazbi? Za simpatizere i prijatelje prihvatljiv dio nove pojavnosti (možda ne samo u lirici), za one druge možda dobrodošli izazov i/ili povod za „izlazak na barikade“? No, bez obzira na možebitne razlike u prosudbama, Ljerki Lukić u tom njezinom, nedvojbeno izvanserijskom i osebujnom književnom djelu, rijetko će tko moći osporiti kako visoko intelektualnu književno-stvaralačku razinu, tako i idejno-sadržajnu i izražajno-stilističku originalnost. Dovoljno, da zainteresira (ili izazove?) – mnoge!

Do idućeg sastanka – Vaš urednik književnog kutka!

Ljerka Lukić (iz zbirke pjesama SNOVIĐENJE):

KANADSKI SJEVER

Mraz se zapleo
u
brkovima medvjeda.

 

Pomračenje se ugnijezdilo
u
rogovima sobova.

 

Vjetar se zamrsio
u
repovima lisica.

 

Studen se ukliještila
u
čeljustima vukova.

 

Jeza se rodila
u
očima Inuita.

 

1997.

Image

 

Related Articles

Odgovori

Subscribe to the Newsletter

Subscribe to our email newsletter today to receive updates on the latest news, tutorials and special offers!