Jedna me citateljica mojega „Kutka“, eto, prva obradovala svojim pitanjem. Kaze, njoj su se vec prve tri pjesme, svaka na svoj nacin, dosta svidjele. To svoje odusevljenje htjela je prenijeti i na svojega supruga kao i na svoje dvije kceri (12 i 14), ali joj to nije uspjelo. Suprug joj kaze da to bas i nije za muskarce, a kceri ne uvidjaju sto je u tome tako posebno lijepoga. Zbog toga, eto, hoce od mene cuti, za koga i s kojom svrhom to ja u stvari pisem.
Pisem u prvom redu za Vas, draga gospodjo, kojoj se to svidja! S nadom, naravno, da takvih ima jos, kao i da ce takvih s vremenom biti sve vise. I ne trebate se pokolebati, ako u tome ne naidjete odmah na razumijevanje. Suprug se je i onako ispricao „dobrim“ umjesto „pravim“ razlogom, dakle razlogom, koji doduse nista ne znaci, ali u vecini slucajeva – „pali“. A sa kcerkama cete ionako morati imati – kao uostalom i inace – prilicno strpljenja. Ali, ne daj Boze, da samo i pomislite, da se na ovom polju moze bilo kome stogod silom nametnuti. Uostalom, to Vam je kao i, recimo, s krizaljkama. Objavljuju se za one, koji ih vole i koji na njih jedva cekaju. A oni ostali, ako „naidju“ dobro, a ako ne, opet dobro! Nije bas rijedak slucaj, da se na kraju za novu krizaljku u kuci otimaju svi, iako ju je na pocetku rjesavala samo jedna osoba. Takvo nesto nije iskljuceno i s „uzivanjem“ u lijepoj rijeci! A gdje je rijec ljepsa i dojmljivija od one u lijepoj pjesmi?
Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka
MOJE KCERI Od njihovog djetinjstva Prirodom smo setali Ucili smo pjevati Al’ kako se s vremenom Zbog toga ja sve cesce
|