Knjizevni kutak (1)

Postovani korisnici web portala „hrvati.ch“!

Velika mi je cast i zadovoljstvo sto cu Vas od danas (za sada predvidivo petkom) smjeti iz Vase radne svakodnevice barem nacas odvesti u jedan drugi svijet, u svijet u kojem cemo se zajedno pokusati „otvoriti“ vrijednostima za koje inace cesto ne nalazimo dovoljno vremena, a to je svijet – estetskog dozivljavanja!

Pritom cu pokusati biti posve praktican: prezentirat cu Vam po koju, uglavnom vlastitu pjesmu, mozda koji prozni tekst, mozda se inace osvnuti na neko knjizevno djelo; uglavnom, nastojat cu biti kratak, ali istodobno i – koliko mi to god bude moguce – originalan! Da li i dovoljno zanimljiv, to cete prosudjivati Vi. Naime, samo je po sebi razumljivo da cu o onome, sto cu Vam u ovoj rubrici iznositi, s Vama i rado „porazgovoriti”, ukoliko mi se budete javljali, premda to, iz naravi same stvari, i nije primarna svrha ovoga knjizevnog kutka, za koji predlazem da ga od sada zovemo KNJIZEVNI KUTAK MARIJANA KARABINA.

S obzirom na ovo „postbozicno vrijeme“ za pocetak si dozvoljavam predstaviti Vam jednu od svojih prvih pjesama uopce, s tim da upravo toj neki dodatni komentar i nije potreban, buduci da ce mnoge od nas podsjetiti na doduse vecinom puno skromnije, ali zato ne i manje sretne dane nasega djetinjstva, a tom sjecanju bilo kakav komentar samo bi mogao stetiti. (Nekajkavci se ne trebaju prepasti: slucajnost je sto je bas ta pjesma na kajkavskom, dok je inace vecina mojih pjesama ipak na stokavskom narjecju. No, u ovom nasem „kutku“ bit ce ih i jednih i drugih). I jos samo jedna mala napomena: buduci da cu Vam svaki puta predociti samo jednu pjesmu, ne zalite truda, istinski se u svaku udubiti, a ako Vas posebno ponese, slobodno ju i dva puta procitati!

BOZIC V TUDJINE Jos jeden Bozic vre je za nami i Novo leto preslo je takaj; vi tam i mi tu bili smo sami reci mi, mama, zakaj to, zakaj? Bozic v tudjine – nie ti to leko makar je svega, svud je praznina; zakaj smo, mama, mi tak daleko kad srecu daje tek domovina? Pisi nam brze jel snega bilo gdo sve i s kim je k polnocke isel el se na Stefanje puno spilo i kaj vam je Isusek donesel. I nas su zvoni k polnocke zvali al pesma z bregov cula se nije; nemrem ti reci kaj bi sve dali kad bi nam Bozic bil kak i prije! (Schaffhausen, sijecnja 1971.)