Površni Pernar u životnoj krizi i zabludama

Mario Marijan Bašić (Finska) reagirao je na video uradak saborskog zastupnika Ivana Pernara, u kojem on govori o katolicizmu.

Objavljeni video može se pogledati na facebook stranici Ivana Pernara: https://www.facebook.com/pernari/videos/261471894571499/?t=10

Samo istina oslobađa i što smo bliže istini – slobodniji smo.

Kad čovjek ima potrebu objašnjavati u javnosti nešto što bi jednostavno morao prihvatiti kao osobnu stvar svakog čovjeka, znači nameću mu se misli, one jednostavno naviru i ne može ih spriječiti… Finci imaju dobar metaforički izraz koji oslikava taj proces “…puhuu, mitä sylki suuhuun tuo” ili “govori štogod mu slina donese u usta”, znači ne razmišljajući ili razmišljajući onoliko koliko mu njegov nivo dozvoljava. Naravno, nije to konačni doseg, jer čovjek uči kroz čitav život…

Davno sam ocijenio Pernara kao sklonog populizmu pa i samo-hvalisanju. Za opis tih procesa opet ću se poslužiti finskom idiomom “Kuka kissan hännän nostaa ellei kissa itse?” ili na hrvatskom “Tko će mački podići rep, ako si ona ne sama?” Ali kad bi se naučio argumentirati, recimo, po uzoru na mog Istrijana Damira Kajina, bio bi uspješniji, i naravno ne samo to nego bi i proširio svoje poznavanje teme. Istina, za argumentiranje su potrebni unutarnji mir, koncentracija i inteligentna publika, dok za ispuhivanje frustracija može poslužiti bilo koji segment.

Razgovor o katoličkoj crkvi, razgovor sa sobom

Tema zapravo i nije bitna, mogao je govoriti i o ustašama ili bilo čemu, ali način na koji govori pokazuje da je Pernar u - krizi. Najčešće biva da tijekom života zadovoljavamo svoje potrebe na krivi način, djelom, riječju i mislima i da se to odražava na naš identitet, pa u međudjelovanju s hormonalnim promjenama svakih desetak godina dolazi do krize. Taj proces sazrijevanja ne obuhvaća sve naše osobine istovremeno, neke sazrijevaju sporije…

Kako će te “neuroze” izbijati na površinu ovisi od više čimbenika, najprije od osobina same osobe, zatim od utjecaja raznih okružja, primjerice, vjerskog okružja!

“Neuroza” tipičnog ljevičara vrlo je često izražena u protuvjerskom raspoloženju. Ta je osobina djelomično naslijeđena u kućnom odgoju, a djelomično posljedica međudjelovanja s istomišljenicima, i eskalira potrebom za odbijanjem. U pozadini strah, da bi netko mogao dominirati njegovim egom i primorati ga da čini nešto suprotno njegovoj volji i potrebama. U bivšem sustavu, naši djedovi, očevi, rodbina često su morali nadomjestiti svoje duhovne potrebe hinjenjem ateizma bilo iz oportunističkih ili egzistencijalnih razloga, međutim duhovne potrebe (deep spirituality) postoje i dalje. Postojale su čak i kod onih, koji su tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću ubijali svećenike, borili su se protiv takvih osjećaja mržnjom, no duga je to priča…

Nije otkrio, što ga u katoličkoj crkvi smeta. “Je li ga je odbila neka curica?”, bila je to prva pomisao, naime i u slučaju Luthera uprava je takva “neuroza” imala nepredvidive posljedice. A nije bio jedini, protestantski pokreti rađali su se na području Europe i nevezano uz njegova naučavanja. Tako je par takvih “protestanata” u jednom gradiću proglasio sve žene “njegovim”, bilo je to davno, a u međuvremenu došlo je osuvremenjivanja dogmi. Koju će vjersku zajednicu favorizirati Pernar, i kako će on tumačiti Bibliju, njegova je privatna stvar, međutim, iskrivljavati katoličko naučavanje, znači ne poznavati ga tj. biti površan, a to isto se primjećuje i u njegovim političkim govorima.

"POJMOVNIK"

Celibat nije kriterij

Celibat je svećenikovo osobno obećanje tj. izraz dediciranosti Bogu i Crkvi, a ne vjernicima. Međutim, bez obitelji, svećenik je ispunjavao i ispunjava svoje obaveze nevezano uz mjesto i uvjete. Brine se o svojim vjernicima, obiteljima svoje župe itd. Danas, kad postoje logistički uvjeti za učinkovit rad (telekomunikacije, prijevoz, socijala itd.) celibat gubi na svojoj praktičnosti, međutim, seksizam i hedonizam ga ponovno uzdižu kao primjer samoodricanja tj. samokontrole.

Ranije komunisti, a sada njihovi potomci često su isticali/ističu kršenje celibata* kao oblik dvostrukog morala, osobno smatram, da to nije presudna osobina u svećeničkom zvanju i poslanju. Presudni su (pojednostavljeno) propovijedanje, ispovijedanje i razni oblici pomaganja.

Kipovi i svete slike – da ozračje bude “svetije”

Crkva uči da kip/slike/križ nije/nisu svetinja, nego predstavlja sveca, blaženika i sl. radi bolje kontemplacije tj. stvaranja ozračja. Ne želim uspoređivati prednosti i/ili nedostatke golih ili dekoriranih zidova, ali i tu također dominiraju vjerske i psihološke potrebe te praktičnost.

Homoseksualnost i pedofilija

Nakon svih parada ljubavi i tolerancije, koje i Pernar, kao ljevičar sigurno podržava i u kojim je misleno ako ne i fizički sudjelovao, pronalazi, da je Crkva puna homoseksualaca. Je li zato lošija? Istanbulska Konvencija, čiju ratifikaciju inače podržava, kaznila bi ga zbog tog izlučivanja u negativnom kontekstu. No u njenom kontekstu tek možemo govoriti o dvostrukom moralu ljevičara, žele se pokazati naprednim ali privatno ju ne prihvaćaju.

Pedofilija u Americi? Kako stoji s pedofilijom u Hrvatskoj? U najsvježijem slučaju u Splitu, pokazivalo se na franjevca, koji čak nije radio s djecom. Crkva osuđuje, ali nema predtestiranja svećenika, baš kao što nema ni predtestiranja odgojitelja, učitelja, trenera i inih profesija koje rade s djecom. Pedofiliju se prijavljuje policiji, tako je savjetovao i uzoriti kardinal Bozanić.

———
* Krivi naziv, jer coelibatus znači neženstvo, a uzdržavanje od spolnih odnosa je jedna vrsta apsistencije, u naročito vjerskim krugovima poznata i kao “sancta pudicitia”.

e-max.it: your social media marketing partner

Podijelite ili upišite komentar.