Ovo je nova službena zastava hrvatske dijaspore, tj. hrvatskog izvandomovinstva

Zadnjih dana se internetom proširila jedna bedastoća o tzv. zastavi hrvatske dijaspore. Čak se poziva hrvatske udruge i klubove diljem svijeta da to koriste kao «službenu zastavu Hrvatske Dijaspore».

Da nije tužno bilo bi smiješno. Mi Hrvati zbilja imamo smisla za humor. Kad smo već kod lakrdije, iz Züricha dolazi novi prijedlog rečene zastave.

Kako je novac, htjeli mi to priznati ili ne, glavni pokretač dijaspore, a Zürich jedno od globalnih financijskih središta, tako i nova kreacija sadrži prepoznatljive vizualne elemente bliske svakom gastarbajteru. Umjesto tradicionalnog grba sa šahovskim poljima, novi barjak rese najjače svjetske valute. Doduše, crvene kockice, kao prepoznatljivo grafičko (i heraldičko) obilježje i dalje su vidljive na bijelom polju, ali one dolaze u drugi plan. U prvom planu su ipak «šuške». Autori se nadaju da će time doći do jače povezanosti i identifikacije svekolikog hrvatskog korpusa u «izvandomovinstvu».

Nijanse boja također odstupaju od službene hrvatske trobojnice. Crvena je više zagasita (simbolizira čemerni život u tuđini), a plava je malo svijetlija i pomalo «vuče» na onu plavu od 100 švicarskih franaka. To ima i simboličku vrijednost. Naime, većina hrvatskih domoljubnih političara, koji se kunu u "jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske", čuva novac u ovoj sigurnoj alpskoj zemlji.

Bilo je prigovora, možda i opravdanih, kako nije vidljiva maslinasto-zelena boja, koja je tipična za najrasprostranjeniju svjetsku valutu, a u Americi ima i najviše našeg življa. Autori navode da se maslinasta boja dovoljno spominje u pjesmi «Kamen, krš i maslina», koja se pjeva na svakom dijasporskom derneku, a i sam Mate Bulić već je davno okrunjen kao «kralj dijaspore».

Kritičari nadalje zamjeraju autorima da su na zastavi nepotrebno prikazane dvije ženske ruke, da je to potpuno nepotreban elemenat te da bi se u najgorem slučaju trebala nalaziti jedna muška i jedna ženska ruka. – Da je nepotrebno, ne bi se nalazile na zastavi – energično odgovaraju autori i navode kako se kod našeg naroda u dijaspori točno zna tko drži pare, a tko lopatu ili turpiju. Ispravno bi bilo, mišljenja su mnogi, a i sukladno Istanbulskoj konvenciji te stimulativno za demografski oporavak, da su ipak muška i ženska ruka. Autori opovrgavaju i tu tezu, navodeći kako za demografski oporavak ne trebaju ruke već nešto drugo, a dijaspora svakako nema problema s demografijom – proporcionalno rastu broja raznih ureda i odbora za Hrvate izvan RH raste i broj Hrvata u dijaspori.

Prigovore kako se na zastavi vide lakirani nokti i da bi bolje odgovarale žuljave ruke s "crnim ispod nokta", komisija je ocijenila kao čisti govor mržnje i difamaciju časne dijaspore.

Bilo je i nekih prijedloga da se na zastavu ubace i znakovi Audija, Mercedesa ili BMW-a. Međutim, zbog svađe nekih članova komisije o tome koji auto manje troši, koji bolje vuče, koji ima bolju limariju… odustalo se od te ideje. Također nije zaživjela ni ideja da se na srednjem vodoravnom polju ispiše slogan «trbuhom za kruhom». Većina je bila mišljenja da se time ruši ugled dijaspore, koja se u domovini uvijek želi prikazati u ljepšem svjetlu, a na morskim terasama se ipak u većini slučajeva naručuje «miješano meso» ili u najgorem slučaju «miješana pica». Kruha više nitko nije željan.

Kad smo već kod srednjeg polja vidljivo je da je stilizirani hrvatski grb malo više «razvučen» u širinu. To simbolizira raspršenost mučeničkog hrvatskog puka po ovoj dolini suza, a središnji vizualni elemenat simbolizira i duhovnu skrb u dijaspori. Sve u svemu, zastava obiluje teškom simbolikom. Ima tu puno prikrivenih simbola, čije će se djelovanje / posljedice osjetiti u našoj blistavoj budućnosti.

Ukoliko i vi smatrate da je to jedina prava zastava dijaspore, podijelite ovaj članak vašim prijateljima i članovima vaših udruga.

Bog i Hrvati! Hrvatska do Hamburga i Norvala!
(II)

Podijelite ili upišite komentar.