Uz Honey Pie, prekrasnu bijelu kobilu koju naziva svojim „soul horseom“, 13-godišnja Leandra Ivanković ostvaruje prve velike uspjehe u preponskom jahanju u kategorijama od metar do 1,10 m!
Mlada Hrvatica koja živi u Zürichu posljednjih godina sve sigurnije gradi svoj sportski put, a iza rezultata koje danas postiže stoje godine rada, discipline i ljubavi prema konjima. Jutarnje treninge, dva do tri puta tjedno, započinje odlaskom u štalu već u pet sati gdje je nestrpljivo čeka kobila Honey Pie. Njihova povezanost vidi se odmah na prvu, a Leandra ju opisuje sa smješkom na licu:
„Honey Pie ima posebno mjesto u mom srcu. Između nas postoji posebna veza koju je teško opisati riječima, nekako se u svakom trenutku razumijemo.“
Iza sebe Leandra već ima pobjede, brojne plasmane i rezultate koji privlače pažnju u svijetu preponskog jahanja. No, ono što je nas najviše impresioniralo nakon razgovora s njom nije broj medalja nego disciplina i predanost o kojoj priča, ali i koju na očigled svakodnevno živi. Treninzi prije nastave, treninzi nakon nastave, sati provedeni u štali i briga o konjima njezina su svakodnevica.
Iako je Leandra učenica sedmog razreda, već pokazuje zrelost i jak sportski karakter, primjećuju to svi iz njezine obitelji. Ipak, važno je znati kako uspjeh u konjičkom sportu, kao i u drugima ne dolazi preko noći nego se gradi godinama, kroz povjerenje između jahača i konja, kroz rad i bezbroj sati koje publika nikada ne vidi. Plemenite životinje ne trpe prečace. Zahtijevaju veliku ljubav, strpljenje i odgovornost, a promatrajući njihovu dostojanstvenost i lojalnost, čovjek im i ne može dati ništa manje.
Upravo zato Leandrini rezultati imaju dodatnu težinu. Između školskih obveza, treninga i natjecanja razgovarali smo s talentiranom djevojčicom i njezinom majkom Marisom o ljubavi prema konjima, odricanjima, pobjedama i motivaciji koja ih vodi naprijed.
Rodila se ljubav…
Iako danas gotovo svaki slobodan trenutak provodi s konjima, Leandrina ljubav prema jahanju rodila se sasvim spontano.
„Gledala je moje fotografije iz djetinjstva. Tada je poželjela i sama početi jahati pa smo nekoliko puta odlazile jahati ponije. Tako je polako razvila veliku ljubav prema konjima“, prisjeća se njezina majka Marisa koja joj je danas najveća podrška. Marisa je nekadašnja jahačica koja je ljubav prema konjima također otkrila još kao djevojčica, a nakon dugogodišnje stanke ponovno joj se vratila tek nedavno, i to na velika vrata.
„Ništa bez mame. Ona toliko toga radi za mene: vozi me rano ujutro na natjecanja i treninge, pomaže mi oko konja i uvijek je uz mene. Bez nje bi sve bilo puno teže.“
Uz majku, Leandra ima vjerne navijače i u ostatku obitelji. Jedan od najvećih je definitivno djed Dražen kojem medalje nisu najvažnije. Više ga veseli vidjeti ispunjenost i sreću na licu unuke!
„Imamo jednu obiteljsku šalu. Kad god djed Dražen dođe gledati Leandru uživo na turnire, njoj baš taj put i ne ide najbolje. Zato je u poluozbiljnom tonu dobio zabranu dolaska na turnire i sada sve prati samo preko snimki“, kroz smijeh priča Marisa.
Leandra je također trenirala i balet, ali ljubav prema konjima je prevladala. Sa sedam godina krenula je u jahačku školu, gdje je postupno ušla u strukturirani trening, a kasnije se to razvilo u sport. Obitelj je promijenila nekoliko štala prije nego što su pronašli Reitschule Kolbenhof, mjesto koje će imati važnu ulogu u njezinu sportskom razvoju.
Pronaći pravog konja…
Kako su rasli njezino iskustvo, ambicije i želja za ozbiljnijim natjecanjima, odlučila je napraviti korak dalje te je uspješno ispunila sve potrebne uvjete za stjecanje licence za natjecanje.
Prvi ozbiljniji turnir Leandra je odjahala u svibnju 2024. godine u Wädenswilu s Kyronom, velikim konjem, 1,71 m, snažnog karaktera kojeg je obitelj posebno zavoljela.
„Iskreno, nisam bila nervozna. Na turnire gledam opušteno jer mi je najvažnije da uživa, uči i stječe iskustvo. Prvu rundu odjahala je dobro. U drugoj više nije išlo kako smo očekivali jer je Kyron vrlo snažan i dominantan konj. Tada smo shvatili da nije idealan za dijete njezinih godina. Ipak, bio je toliko poseban da smo se svi zaljubili u njega i odlučili da ostaje s nama.“
Uslijedila je potraga i za novim konjem za natjecanja, a u rujnu 2024. u njihov je život stigla Honey Pie, kobila od 1,68 m.
„Honey je Leandru jako puno naučila. Sigurnost, ravnotežu i pravilno sjedenje u sedlu.“
Godinu dana kasnije obitelji se pridružila i Cijolie, nježna, ali iznimno kvalitetna sportska kobila koja je vrlo brzo postala važan dio Leandrinog sportskog puta. Danas Honey Pie i Cijolie s njom ostvaruju rezultate na natjecanjima, dok je Kyron, iako se više ne natječe, i dalje omiljeni konj koji je obilježio početak jedne ozbiljne sportske priče, a rekreativno ga jaše Marisa.
„Kyron je gospodin u obitelji, Honey Pie prava diva, a Cijolie nježna i umiljata maza“, kaže Marisa.
Prva priznanja i uspjesi
Ova godina donijela je prve velike rezultate I Leandra je u samo četiri mjeseca ostvarila tri pobjede te niz plasmana među najbolje natjecatelje.
„Godina 2025. bila je godina učenja s dobrim i lošim rezultatima, usponima i padovima, ali svako natjecanje donijelo je novo iskustvo“, kaže Marisa i tu spominje i Leandrinog trenera Christiana Steinmanna koji ima veliku ulogu u svemu.
A obveze su se njezinim dobrim plasmanima i povećale. Dok publika vidi nekoliko minuta natjecanja, iza kulisa se odvijaju sati pripreme.
„U ovakvom sportu roditelji moraju biti jako uključeni. Ako nema potpune uključenosti, teško je funkcionirati na ovoj razini. Osim što je vozim na treninge i natjecanja, organiziram konje, logistiku i putovanja. Kod odlazaka u inozemstvo, primjerice u Austriju, tu su i smještaj, transport i dokumentacija. Trener radi na terenu, ali sve ostalo mora biti organizirano u pozadini. Konji su postali velik dio našeg života“, iskreno kaže Marisa.
Dobri rezultati Leandri su dodatna motivacija za rad.
„Kada ostvarim dobar rezultat na natjecanju, to me još više motivira da nastavim trenirati i napredovati. Takvi uspjesi mi daju dodatnu snagu i potvrđuju da se trud isplati“, govori Leandra.
Više od jahanja…
Konjički sport Leandru je, kaže njezina majka, naučio i mnogo više od samog jahanja.
„Godine provedene u sedlu donijele su joj i mentalnu snagu. Naučio ju je odgovornosti, disciplini i dosljednosti. U ovom sportu nema brzih rezultata. Sve dolazi kroz rad i učenje iz grešaka. Naučila je ostati fokusirana, smirena pod pritiskom te prihvatiti i uspjeh i neuspjeh na isti način.“
Marisa priznaje da na tome još uvijek rade.
„Posebno na emocijama između uspjeha i neuspjeha, ali u velikoj mjeri to već jako dobro kontrolira i ponaša se kao prava sportašica.“
A škola?
Iako velik dio svog vremena provodi u štali, Leandra je uspješna i u školi.
„U školi mi ide jako dobro. Imam dobre ocjene i uspijevam uspješno uskladiti školske obveze sa sportom. Kad nešto stvarno želiš, ništa nije teško“, kaže. Ima vremena, naravno, i za prijatelje i druženja.
„Kroz ovaj sport stekla sam puno prijatelja istih interesa. Najčešće se družimo na natjecanjima kada se vidimo, a ponekad se dogovorimo i izvan turnira pa posjećujemo jedni druge u štalama ili zajedno provodimo vrijeme s konjima.“
Iako razgovori često završavaju na temi konja, smije se Leandra, pronađe se vremena i za sve ono što zanima tinejdžere njezinih godina. Leandra sve detalje iz svog sportskog života objavljuje i na društvenim mrežama te pomalo gradi svoj brend i na taj način.
„Koristim Instagram, TikTok i Facebook, a imam i svoju web-stranicu. Tamo redovito objavljujem sadržaje s natjecanja, treninga i svakodnevnog života s konjima.“
Planovi za budućnost
Leandra samopouzdano i otvoreno govori o svojim željama i planovima za budućnost.
„Moj najveći sportski cilj i san je jednog dana osvojiti Grand Prix i biti uspješna u preponskom jahanju. Voljela bih nastupati na velikim međunarodnim natjecanjima i ostvariti uspješnu sportsku karijeru. Ipak, najvažniji su mi u cijeloj priči moji konji. Oni mi znače sve i ne mogu zamisliti život bez njih.“
Korak po korak do velikih natjecanja nastavlja raditi ono što najviše voli. Trenirati, učiti i provoditi vrijeme sa svojim ljubimcima. Mi joj želimo puno sreće u sedlu i da i dalje s jednakim žarom govori o sportu kojem je posvetila velik dio života. Jer upravo su takvi mladi sportaši najbolji ambasadori onoga što sport u svojoj srži jest, a njihovi uspjesi najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu!
FOTO: privatna obiteljska arhiva