Što povezuje ovoga kemičara svjetskoga glasa s Hrvatskom? Njegovo rodno mjesto Opatija, premda svjetski tisak radije rabi talijansko ime grada – Abbazia i njegov izum valium kojega vjerojatno i sami Hrvati dobrano koriste.
Leo Sternbach je rođen u židovskoj obitelji u Opatiji. Otac mu je bio poljski Židov, a majka mađarska Židovka. U kući su govorili njemački. Propašću Austro-ugarske Monarhije, Opatija se našla u talijanskoj okupiranoj zoni. Njemački jezik više nije školski. Roditelji stoga šalju trinaestogodišnjega Lea u Villach u gimnaziju. Pošto su se roditelji uskoro odlučili napustiti Opatiju i prijeći u poljskli Krakov, i Leo se ponovno seli, uči poljski i polaže maturu.
To je bilo vrijeme kad je u europskim metropolama i u pojedinim glavama vladao antisemitizam. Židovi su se teško upisivali na sveučilišta. Leu Sternbachu je pomogao stric, koji je u Krakovu bio sveučilišni profesor, da se upiše na fakultet. Na stričev nagovor prešao je s medicine na kemiju i doktorirao 1931. godine. Sternbach prelazi u Beč u nadi da će tamo ostvariti svoj san akademske karijere, ali nailazi na poteškoće zbog svoga židovskoga podrijetla.
Jednom je prilikom naš vukovarac i nobelovac Lavoslav Ružička držao predavanje u Beču. Tom mu je prilikom prišao Leo Sternbach i ispričao svoje poteškoće. Ružička ga 1937. godine dovodi na ETH u Zürich, gdje Sternbach upoznaje jednu mladu Švicarku i oženi je. Nekoliko godina kasnije Ružička mu nalazi jedno istraživač ko mjesto kod poznate tvrtke Roche, koju su osnovali hugenotski izbjeglice iz Francuske i koja uopće nije bila nadahnuta antisemitizmom.
Godine 1941. tvrtka ga šalje u SAD, gdje se u potpunosti posvećuje znanstvenom istraživanju. Godine 1960. pronalazi librium, a 1963. valium, što je njegovom poslodavcu donijelo veliko bogatstvo. Sternbach je o svojim istraživanjima objavio 122 znanstvena rada, patentirao 241 izum i dobio više počasnih doktorata. Ne znamo koliko je na njegov dug i plodan život imalo utjecaja njegovo djetinjstvo u Opatiji!
Tihomir Nuić
