By Večera na Kninskoj tvrđavi s umirovljenim i proslavljenim generalom iz Domovinskog rata Josipom Lucićem ostavila je najupečatljiviji utisak na Kiaru Okonkwo i Nicholasa Sokica, dvoje od 24 polaznika dvotjedne Ljetne škole Domovina, koji su odlučili podijeliti svoje jedinstveno iskustvo.
Ljetna škola Domovina (“Domovina Birthrigt Program“) trajala je od 10. do 24.srpnja ove godine, a riječ je o projektu spajanja i upoznavanja mladih Hrvata, potomaka iseljenika, iz cijelog svijeta kroz putovanje Hrvatskom.
Nastao je suradnjom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Udruženja hrvatsko – američkih stručnjaka (ACAP) te je podržan od niza hrvatskih institucija.
Poznavanje povijesti korak u bolju budućnost
Zahvaljujući ovoj inicijativi, 23-godišnja kanadska Hrvatica, studentica diplomskog studija kreativnog pisanja i medijskih studija u Vancouveru Kiara Okonkwo kaže da je mnogo naučila.
“Teško je odabrati što mi se najviše svidjelo, ali osim večere generalom Lucićem, pri vrhu se nalazi pravljenje licitarskih srca u Mariji Bistrici.”, objasnio je Sokic.
Okonkwo dodaje da su joj se svidjeli baš svi muzeji i galerije koje su obišli jer je još više naučila o hrvatskoj povjesti i umjetnosti. Također, nezanemarivo je i to da je postala mnogo upućenija u neke svakodnevne stvari iz hrvatskog života. Uspjela je pokupiti osnovne fraze svakodnevnog govora i proširila je svoj hrvatski vokabular.
“Primjerice, sad znam znam i na koja tri načina možemo reći paradajz i zašto!”, kaže kroz smijeh Hrvatica iz Kanade.
Oboje su se prijavili u Ljetnu školu jer su htjeli sveobuhvatno iskustvo hrvatske kulture. Njihovi predci bili su čuvari hrvatskog jezika i tradicije te su to su znanje i kulturu nosili sa sa sobom kudgod su išli, a Domovina je bila prilika da se ponovno upoznaju i spoje s kulturom i koje su potekli i koja ih je odgojila.
Sokic ističe da nikako nije mogao propustiti priliku da se ponovo poveže sa svojim nasljeđem i to zajedno s ljudima iz cijelog svijeta koji su njegove dobi.
Zahtjevan tempo
Međutim, polaznici misle da je tempo programa bio dosta zahtjevan. Svaki dan im je bio ispunjen interaktivnim učenjem te je bio fizički dosta naporan. Smatraju i da bi češća komunikacija mogla doprinjeti još boljem iskustvu.
“U usporedbi s lokalnim stanovništvom, za koje se činilo da svemu pristupa sporije i s više lakoće, mi smo bili stereotip užurbanih Amerikanaca.”, ističe hrvatska Kanađanka.
Voditeljica ovog projekta Croatiana Gregurić, inače Savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva/dijaspore u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, potvrđuje da je program iznimno zahtjevan.
“Trebamo imati na umu i da je tijekom putovanja Hrvatska bila pogođena toplinskim valom.”, istaknula je.
Ipak, svake godine će, kao i tijekom prethodnih putovanja i uvažavajući inpute sudionika, adaptirati program s time da će sam koncept temeljen na kulturi, povijesti i prirodnoj baštini, ostati isti.
Svrha je ostvarena
Da je svrha projekta pogođena, odnosno da su ojačane veze između Hrvatske i hrvatskih zajednica diljem svijeta, da je ojačan hrvatski identitet kod polaznika kao i da se razvila solidarnosti i zajedništvo među hrvatskom mladeži, smatra ovo dvoje polaznika jer će Domovinu preporučiti svim potomcima hrvatskih iseljenika.
Tvrde da sada bolje poznaju povijest, baštinu zemlje svojih korijena i da su još više ponosni na to odakle dolaze. Okonkwo poručuje da će njezini braća, sestre i rođaci sigurno pohađati ovaj program tijekom sljedećih godina.
“Svakako bih preporučio Domovinu svim mladim Hrvatima izvan Hrvatske. To je putovanje koje se događa jednom u životu i veze koje tako ostvarite mogu biti za cijeli život ako im to dopustite.”, zaključio je Nicholas Sokic.
