By Marko Mamić je mladi hrvatski rukometaš (1994.) koji odnedavno igra u rukometnom klubu Kadetten Schaffhausen, nakon što je zablistao igrajući u Hrvatskoj kao član RK Moslavina iz Kutine, a zapažen je bio i njegov nastup za juniorsku reprezentaciju Hrvatske na nedavnom Europskom prvenstvu u Bregenzu.
Tu je Mamić, kao najbolji vanjski lijevi pucač bio uvršten u All-Star-Team te su njegovu igru zapazili i scouti Kadetta, iako je na njega već bio “bacio oko” i Slavko Goluža, koji ga je želio vidjeti u dresu Zagreba. Simpatičnog mladog igrača upoznala sam nakon utakmice protiv RTV Basel. Rado se je odazvao našem pozivu i odvojio vremena za razgovor za naš portal.
- Marko, kako si se snašao u Schaffhausenu?
Daleko bolje nego sam to očekivao. Dobro su me prihvatili i od samog početka sam se u klubu ugodno osjećao.
- Kako je tvoj odlazak u inozemstvo prihvatila tvoja obitelj?
Od samog početka su me podržavali u mojoj odluci i drago im je što sam se odlučio za Kadetten.
- Ovo je početak tvoje profesionalne karijere. Koji je razlog da si se odlučio za Kadetten i odbio ponudu CO Zagreba?
Bio sam na probnim treninzima kod Kadetten i svidjelo mi se je. Ponuda Kadetta bila je jasna, dok je od strane Zagreba ponuda bila nejasna. Uz to su me htjeli vezati ugovorom od 5 godina.
- Kod Kadetten si potpisao ugovor na dvije godine s mogućnošću produženja za godinu dana. Da li ćeš se tokom tog vremena koncentrirati samo na rukomet?
U Hrvatskoj sam maturirao na gimnaziji i planiram, čim malo bolje naučim jezik, upisati neku višu školu ili fakultet, ovdje u Švicarskoj. To neće možda biti lako uz sve te treninge i ostale obaveze, ali to mi je velika želja.
- Mediji u domovini prate tvoj napredak. Čitala sam da su u Zagrebu bili jako razočarani kad su čuli da odlaziš u Schaffhausen. Da li ti je to poznato i kako bi ti to komentirao?
Prijatelji i obitelj čitaju i šalju mi članke. Pročitam ih i uzmem na znanje, no sve me to i ne dira previše jer stojim iza moje odluke i pokušavam se koncentrirati samo na igru.
- Tko je bio u rukometu tvoj uzor?
U prvom redu Balić i Lacković a uz njih i cijela hrvatska reprezentacija. Sve su to vrhunski igrači i teško je tu izdvojiti nekoga posebno.
- U razgovoru s menadžerom Kadetta čula sam samo riječi pohvale. On i uprava su jako zadovoljni tobom, i kao osobom i kao igračem. Sigurni su da je njihov potez kad su te doveli bio ispravan. Posebno je pohvalio tvoj napredak kojim si naučio njemački jezik. Jesi li ti po tom pitanju jednostavno talent ili si uložio mnogo vremena učeći njemački?
Ne ubrajam se u talente kad je u pitanju jezik ali sam čvrsto odlučio došavši u ovu sredinu da ću ga naučiti što prije. Tri puta tjedno idem na tečaj i dao sam si truda koji se je eto isplatio.
- Jedan od tvojih suigrača, Andrija Pendić također je bio pun lijepih riječi kad sam ga pitala kako te doživljava kao suigrača. I on je pohvalio tvoj njemački i rekao da si jednostavan dečko koji se je odlično uklopio u ekipu. Kako ti doživljavaš suigrače?
Cijela je ekipa dobra, od samog početka su me prihvatili. Iako sam najmlađi u ekipi, daju mi osjećaj da sam im ravnopravan.
- Kada si čuo za Kadetten?
Zagreb je već nekoliko puta igrao u Ligi prvaka protiv njih i tada sam prvi put čuo za ekipu iz Schaffhausena.
- Koliko si godina imao kad si odlučio igrati rukomet?
Sa mojim, od mene 4 godine starijim bratom, igrao sam najprije nogomet. Tata nas je redovito vodio na igralište i bilo mu je važno da se bavimo nekim sportom. U srednjoj školi počeo sam aktivno trenirati rukomet.
- Prošle si godine na juniorskom europskom prvenstvu bio izabran u All-Star-Team. Kakav je osjećaj biti među najboljima?
Naravno da je to lijepi osjećaj, no rukomet je ekipni sport i meni bi bilo draže da smo kao ekipa (reprezentacija Hrvatske) postigli bolji rezultat što bi i bio slučaj da nije bilo ozljeda.
- Da li znaš da u Schaffhausenu živi oko 2000 Hrvata? Jesi li koga upoznao i kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Znao sam da ima dosta Hrvata, neke sam već i upoznao. Pošto treniram dva puta dnevno, a uz to imam satove njemačkog jezika, nemam puno slobodnog vremena.
- Da li očekuješ poziv za Svjetsko prvenstvo?
Za juniorsko očekujem, za prvu momčad naše proslavljene reprezentacije je to još možda teško očekivati. Blaženko Lacković je još uvijek u odličnoj formi.
- Koje su tvoje želje vezane za sportsku budućnost?
U prvom redu želim igrati dobar rukomet, želja mi je jednog dana zaigrati u Bundesligi, jer smatram da je to u tom sportu najjača liga. Naravno, kao i za svakog drugog mladog rukometaša, želja mi je igrati za hrvatsku reprezentaciju i time dati i moj doprinos toj momčadi s tako slavnom tradicijom i rezultatima.
Marko, zahvaljujem ti na razgovoru. Želimo ti dobre razultate i da se ove tvoje želje ostvare.
Ruža Studer
