By Mirela Šestić nije toliko poznata Hrvatima u Švicarskoj, iako tu živi već 37 godina. Doduše, znaju je Hrvati koji žive na području Thuna i Berna jer je Mirela aktivna u javnom životu Hrvata. Bila je predsjednik mjesnog odbora Hrvatske dopunske škole, a redovito sudjeluje u radu i ostalih udruga koje djeluju na tom području. Angažirana je i u radu misije, a prije je vodila i program na Rumenom listu u Einsiedelnu, bal HKZ, proslavu Majčina dana u Thunu. Međutim, Mirela je poznata i Hrvatima diljem Švicarske, samo oni to nažalost ne znaju. Njeno lice gleda nas s brojnih reklama, plakata, prospekata, kataloga. Već skoro dvadeset godina Mirela s uspjehom nastupa kao manekenka i foto-model.
Počelo je davne 1987. godine – prisjeća se Mirela – kad sam nakon tromjesečnog manekenskog kursa odmah startala i s karijerom modela. Na završnoj večeri kursa održana je modna revija i paralelno je organizirano natjecanje, a pobjednik tog natjecanja stekao je pravo uvrštenja u katalog modne agencije čija je vlasnica bila u žiriju tog natjecanja. Pobijedila sam i tako je počela moja karijera. S tom istom agencijom odradila sam bezbroj revija i fotoshootinga i danas s njima surađujem, već skoro 20 godina.
Nakon tog starta redali su se uspjesi i angažmani za poznate tvrtke: Peugeot, SBB, Post, Pierrot Luso, Calida, Triumph, Wolford, Interdiscount i mnoge druge. Paralelno je nastupala na modnim revijama noseći kolekcije mnogih švicarskih i inozemnih kreatora. Matična agencija za koju je najviše radila bila je specijalizirana za tzv. Alpenschick, visoku modu tradicionalnog alpskog stila, uglavnom za bogatu klijentelu alpskih zemalja. Shodno tome, takve su se revije redovito održavale u luksuznim hotelima elitnih destinacija kao što su St. Moritz, Gstaad, Interlaken itd. Za vrijeme ljetnih praznika 1988. godine izabrana je za Miss Makarske rivijere, a iste je godine pobijedila i na regionalnom takmičenju za Miss Švicarske. Do finalnog takmičenja za Miss Švicarske nije stigla, razlog je jednostavan – tada još nije imala švicarsko državljanstvo.
Okolnosti su te koje određuju čovjekov život – nastavlja dalje Mirela – da sam tada imala državljanstvo i ušla u finalni izbor možda bi postigla i nešto više na tom polju. Slično je bilo i kod donošenja odluke kad sam na nagovor agencije trebala krenuti u Pariz. Odlučila sam ipak ne otići. Upravo sam bila dobila jedno novo radno mjesto koje sam dugo priželjkivala i odlazak u Pariz značio bi gubitak tog mjesta. Odlučila sam ostati u Švicarskoj i raditi onoliko koliko mi to posao bude dozvoljavao. Susretljivošću pretpostavljenih na poslu mogla sam i dalje puno raditi. Revije su se obično održavale vikendom ili navečer, a za snimanja u inozemstvo uzimala sam nekoliko dana ferija.
Za vrijeme jednog nogometnog turnira NK Slavonija u Bernu je upoznala Marka i 1992. godine su se vjenčali. Imaju troje djece: Daria (13), Valeriju (11) i Matea (8). Udajom i dolaskom djece nije prestala Mirelina karijera, čak što više, na snimanjima su je počela pratiti i djeca. S Dariom je radila uglavnom kataloge za modne kuće i katalog za Peugeot, a mali Mateo smješi se s reklama za PostFinance. To mi je bilo jedno od najljepših snimanja – dodaje Mirela – jer smo te fotografije snimali na Cipru, dok je ovdje još vladala zima uživali smo cijeli tjedan na sunčanom Cipru.
Za Valeriju smo sigurni da će isto biti uspješna kao mama jer je od roditelja nasljedila ne samo ljepotu nego jedno posebno zračenje koje oduševljava sve reklamne fotografe kad god se pojavi na nekom snimanju. Trenutno su u fazi dogovori o njenom sudjelovanju u video-spotu jednog velikog touroperatora. Kad već govorimo o uspješnosti mame Mirele onda moramo spomenuti njen uspjeh na poslovnom planu. Iako zbog troje djece radi samo pola radnog vremena, uspjela je sačuvati vodeće mjesto u direkciji jednog trgovačkog lanca (dies & das) koji zapošljava 140 ljudi u 14 filijala. Paralelno s poslom stručno se usavršava i na polju menadžmenta. Uvijek sam nastojala “ostati čvrsto na zemlji” – kaže Mirela – možda sam u nekom trenutku mogla postići i malo više kao model, ali sigurna sam da bi time patilo moje školovanje i obitelj. Sigurno da se manekenstvom može dobro zaraditi, ali danas si, na primjer, više ne mogu dozvoliti da dva tjedna prezentiram Bvlgari nakit na sajmu u Baselu, a da djeca ostanu doma sama. Danas vidim da sam bila u pravu, imam prekrasnu djecu i oni su mi ipak najvažniji. Tako su i mene i brata odgajali naši roditelji. Moji su roditelji iz Rame i taj neki tradicionalni odgoj prožet katoličkom vjerom nekome možda djeluje malo i staromodno, ali uvjerila sam da je to bio jedini način uspjeha u tuđoj zemlji i očuvanja hrvatskog duha. Djeca doma govore hrvatski i pohađaju Hrvatsku dopunsku školu. I ja i Marko želimo da naša djeca nikad ne izgube svoje hrvatske korijene, iako sam ja ovdje rođena, tu smo kupili kuću, ali – Hrvatska je uvijek u našim srcima.
Za obitelj Šestić se može reći da je prava sportska obitelj; tata Marko igra za prvu momčad Slavonije iz Berna, Dario je krenuo tatinim stopama, Valeria igra rukomet, a Mateo se počeo baviti gimnastikom. Cijela obitelj skija, a mama redovito vježba Pilates. Koliko joj te vježbe omogućuju da bude ovako fit i atraktivna i s 37 godina najbolje dokazuju i fotografije koje je pred nekoliko dana snimala za Schweizer Illustrierte, povodom kampanje za Salon automobila u Ženevi.
Tekst i foto (editorial): Ivan Ivić
