By Prvi zajednički susret ministranata i malih misijskih zborova svih HKM koje djeluju u Švicarskoj (CroMin) održan je 7. lipnja 2003. u Freienbachu, nedaleko Pfaeffikona (SZ).
Bio je to veličanstven skup na kojem je sudjelovalo oko 500 ministranata i zboraša iz svih hrvatskih katoličkih misija koje djeluju na području Švicarske. Pretpostavlja se da je bilo ukupno oko 1000 ljudi. Skup je počeo zajedničkom svetom misom u župnoj crkvi u Pfaeffikonu koju je predvodio fra Dinko Grbavac iz HKM Zuerich uz pomoć ostalih misionara. Fra Dinko je na slikoviti način, uspoređujući ljudsku osobu s jabukom, pokušao mladima dočarati njihovu pripadnost hrvatskom narodu i Crkvi katoličkoj.
Ministranti iz pojedinih misija sudjelovali su i u molitvi vjernika. Na kraju mise je i ždrijebom odlučeno koje pjesme pojedini zbor treba otpjevati (jedna skladba je po izboru, dok je druga bila određena ždrijebom). Po završetku mise svi su krenuli pješice prema obližnjoj dvorani Scherzi u mjestu Freienbach. Tu je najprije poslužena okrijepa za sve, a potom su ekipe ministranata (svaku misiju predstavljalo je pet takmičara) dokazivale pismenim testom svoje poznavanje ministrantske službe. Po završetku 15-minutnog kviza se žiri povukao da na miru kontrolira sve uradke.
Za to vrijeme pozornicom su prodefilirali mali misijski zborovi. Bilo je divno slušati odlično izvježbane i usklađene mlade glasove. Iako je u dvorani vladala nesnošljiva vrućina, vladala je savršena tišina dok su zborovi nastupali. Vrućina nije smetala mladim sportašima koji su jedva čekali da započnu sportska nadmetanja. S tim dijelom programa se malo kasnilo budući da se čekalo rezultate komisije koja je kontrolirala testove. Napokon se u dvorani pojavio fra Mićo Pinjuh koji je bio na čelu komisije i uz pomoć svojih suradnika proglasio najuspješnije. Ticino, Luzern i Zürich stekli su pravo ulaska u drugi krug i nakon usmenog dijela kviza znao se pobjednik kviza – HKM Ticino. Drugo mjesto pripalo je misiji Luzern, a treće misiji Zuerich. Takmičarima ovih ekipa prigodne darove podijelio je fra Ante Pranjić, nacionalni delegat hrvatskih misija u Švicarskoj.
Konačno je započeo i sportski dio susreta. Na igralištima oko škole i dvorane mladi su se nadmetali u slijedećim disciplinama: nogomet, stolni tenis, trčanje i slobodna bacanja u koš. Malo je bilo nezgodno organizirati tako brojna takmičenja pa je došlo do nekih nesporazuma; npr. pojedinci koji su željeli igrati tenis nisu mogli budući da su istovremeno morali igrati nogomet u svojoj momčadi. Sve u svemu, uz našu tradicionalnu sposobnost improvizacije, sve je proteklo vrlo glatko. Bilo je i suza radosnica, ali i suza koje su potekle zbog neostvarenih rezultata. Druge godine ćemo se bolje spremiti – moglo se čuti gotovo iz svake grupe. Što reći na kraju ovog priloga? Treba reći da je taj prvi susret (koji bi trebao biti tradicionalan) bio odlično organiziran. Tu treba odati zahvalu ponajprije fra Radi Vukšiću i njegovim suradnicima koji su pokazali spremnost na području svoje misije organizirati ovako veliku manifestaciju.
Naravno da je bilo sitnih propusta ali je ipak prošlo puno bolje nego što se očekivalo. Zatim, svakako treba napomenuti s koliko žara i natjecateljskog poleta su mladi sudjelovali u programu; ne samo u sportskom dijelu već prije svega u kvizu znanja. Temperatura od preko 30 stupnjeva nije im smetala da se druže, nadmeću i pjevaju sa svojim vršnjacima iz cijele Švicarske. Upoznavanja, razgovori, druženje sa svojima najvažniji su rezultat ovog susreta. Narednih godina ta će povezanost biti još i jača i to je najveća snaga ovakvih susreta.
Ivan Ivić
