Dana 15. rujna 2002. misionar iz Ruande don Sebastijan Marković predvodio je misno slavlje u Joni i St. Gallenu.
Don Sebastijan je već kao dijete sanjao o misijama, a za vrijeme studija pisao molbu svojim poglavarima da ga pošalju u misijski rad. Uzor mu je bio otac Ante Gabrić i majka Terezija. Tako 1984 godine odmah nakon Mlade mise odlazi u Ruandu. Tamo je ostao do danas.
Trenutno vodi tajništvo provincije u Kigaliju (glavnom gradu Ruande). Građanski rat 1994. je sa sobom donio nekoliko nedaća Ruanđanima i misionarima. Pokolj je odnio u samo tri mjeseca više od milijun ljudskih života, a bilo je i oružanih upada i pokolja u samostanima i crkvama. Neprilike i nezgode prate ovog misionara. Zbog bolesti, rata i prijetnje smrću tri puta je napuštao Ruandu, svaki put, misleći da se više neće vraćati. No svaki put kada se odmori i oporavi odlazi na novi izazov u misije.
U svom izlaganju o ovoj siromašnoj zemlji naveo je nekoliko primjera:
– da bi se dijete školovalo godinu dana potrebno mu je 50 – 60 Sfr. nedostaje i velika većina se ne može školovati,
– najosnovni lijek protiv malarije košta 5 Sfr., mnogi umiru jer ga nemogu kupiti.
Ovakvih primjera ima bezbroj!
Don Sebastijan je prije dvije godine, kada je bio na liječenju i oporavku, mjenjao fra Vladu za vrijeme godišnjeg odmora. Tako da rado navraća u St. Gallen i Jonu.
Ni vjernici na čelu sa svojim misionarom fra Vladom Erešom nisu ostali ravnodušni i puki slušatelji, prikupljen je dobrovoljni prilog.
Anđa Pavković
