By 
U subotu, 15. prosinca 2007, održana je tradicionalna proslava Nikolinja u prepunoj župnoj dvorani u Freienbachu, u organizaciji Misijskog Vijeća Pfäffikon i Hrvatske katoličke misije Zug.
Nakon mise u župnoj crkvi u Freienbachu i uvodne riječi fra Rade Vukšića proslava je započela programom kojeg su pripremili učenici Hrvatske Dopunske Škole Einsiedeln, Bäch i Siebnen pod vodstvom učiteljica Mirjane Grubišić i Tamare Benčić. Nizale su se prigodne božićne pjesme, recitacije i igrokazi nagovještavajući zimski ugođaj, vrijeme došašća i radost Božića. Naravno nisu izostale niti pjesme koje su odražavale nestrpljenje i radost djece uoči dolaska Svetog Nikole.
Neposredno nakon završetka programa i gromoglasnog pljeska našim najmlađima i učiteljicama dvoranom je prohujala vijest da je Sveti Nikola nakog dugog i napornog puta stigao u Freienbach i da se trenutno nalazi u blizine dvorane. Nekoliko trenutaka kasnije zvuk zvončića je i potvrdio tu radosnu vijest i najavio dolazak Svetog Nikole i Krampusa sa vrećama prepunih darova. Krampus je na početku posvuda mahao svojom metlom, ali je ubrzo shvatio da ovdje neće imati puno posla jer je okružen samo dobrom djecom. Kad je Krampus vidio da djeca znadu izmoliti i Očenaš i Zdravo Mariju nije mu ništa drugo preostalo nego da se pridruži Svetom Nikoli i pomegne mu u podjeli darova.
Proslava Nikolinja je nastavljenja plesom uz odlični duo Mirakul. Zvone i Miro su svojom pjesmom i svirkom podigli cijelu dvoranu na noge, te su sa bogatim i raznolikim repertoarom održavali dobro raspoloženje sve do „sitnih“ sati.
Kao i sve prijašnje proslave Nikolinja u Freinbachu, tako je i ova, osma po redu u potpunosti uspjela uz odličnu organizaciju MV Pfäffikon, te fra Rade Vukšića na čelu Hrvatske Katoličke Misije. Na kraju želimo posebno istaknuti i pohvaliti naše „dečke iz kuhinje“ koji su i ovaj put priredili izvrsnu večeru, te se cijelo večer brinuli da gosti u dvorani budu usluženi na najbolji mogući način. Ne smijemo zaboraviti da se ovakve priredbe ne događaju same od sebe nego da se temelje na neumornom radu i zalaganju članova Misijskog Vijeća koji pored mnoštva vlastitih obaveza još uvijek pronalaze vrijeme da organiziraju zajednička druženja. Koliko nam ovakva druženja znače vjerojatno bi postali svjesni tek onda kada bi ostali bez njih. Zato još jednom odajemo priznanje članovima Misijskog vijeća i drugim pomagačima, s nadom će svojim primjerom privući i druge članove naše zajednice, te na taj način pomoći da se održava i još više učvršćuje povezanost hrvatskog naroda na ovim prostorima.
Miroslav Belošević
