Večeras, u petak 18. srpnja, s početkom u 21 sat, švicarska ženska nogometna reprezentacija igra povijesnu utakmicu – četvrtfinale Europskog prvenstva za žene. Na prepunom stadionu Wankdorf u Bernu dočekuju jedne od glavnih favoritkinja turnira – moćnu reprezentaciju Španjolske.
Švicarska je domaćin ovog izdanja UEFA Women’s Euro 2025., što je samo po sebi veliki korak za promociju ženskog nogometa u zemlji. No, ono što dodatno oduševljava jest činjenica da su domaće igračice natjecanje otvorile sjajnim igrama i tako osigurale plasman među osam najboljih. U dramatičnoj grupnoj fazi, iz dana u dan rasla je euforija oko ženskog nogometa – sporta koji je donedavno bio u sjeni muških natjecanja. Danas, tribine su pune, utakmice se prate s istim žarom, a mlade djevojke širom zemlje sanjaju kako će jednoga dana obući crveni dres s bijelim križem.
Jedno ime posebno je zaintrigiralo i domaću i inozemnu publiku – Noemi Ivelj. Ova 18-godišnja vezna igračica hrvatsko-švicarskog podrijetla, čije korijene nalazimo u Bosanskoj Posavini, postala je ključna figura u veznoj liniji švicarske reprezentacije. Svojom mirnoćom, pregledom igre i preciznim dodavanjima podsjeća na svog nogometnog uzora – Luku Modrića, što ni sama ne skriva u razgovorima. Švicarski mediji i komentatori još se trude pravilno izgovoriti njezino prezime, ali publika ju je već itekako zapamtila.
Danas dijeli teren s iskusnom Liom Wälti i Anom-Mariom Crnogorčević, sjajnom nogometašicom, također hrvatskih korijena – koje su joj nekoć bile uzori, a danas igra s njima rame uz rame.
• Danas vas čeka izuzetno izazovno četvrtfinale protiv snažne reprezentacije Španjolske, koju mnogi smatraju favoritkinjama turnira. Kako se osjećaš pred ovu utakmicu, koja je možda i najvažnija u tvojoj dosadašnjoj karijeri?
Osjećam se isto kao i prije svake druge utakmice. Svaki meč nosi svoju posebnu težinu i značaj. Znamo da nas čeka težak protivnik, reprezentacija koja igra fantastičan nogomet i ima kvalitetne igračice na svim pozicijama. Ali u nokaut fazi nema favorita – sve se rješava na terenu u tih devedesetak minuta. Imamo svoje kvalitete, svoj pristup i vjerujemo u svoju šansu.
• Kako je to igrati za reprezentaciju zemlje u kojoj si rođena, odrasla i napravila prve nogometne korake? Osjećaš li ponos, ali i određenu odgovornost?
To je neopisiv osjećaj. Kada oblačim dres reprezentacije, osjećam nevjerojatan ponos što mogu predstavljati zemlju koja mi je dala sve – od prvih koraka u nogometu do prilika za razvoj. Švicarska me oblikovala kao osobu i kao sportašicu.
Naravno, postoji i ogromna odgovornost. Svjesna sam da ne igram samo za sebe, već i za sve mlade djevojke koje sanjaju o tome da jednog dana zaigraju na ovoj razini. Želim biti uzor i pokazati da se uz rad i posvećenost mogu ostvariti i najveći snovi. Svaki put kad izađem na teren, nosim težinu očekivanja, ali i privilegij da mogu nešto vratiti zemlji koja je toliko uložila u moj razvoj.
• U reprezentaciji nastupa i Ana-Maria Crnogorčević, jedna od najuspješnijih švicarskih nogometašica, koja također vuče hrvatske korijene. Je li ti možda bila uzor tijekom odrastanja?
Apsolutno! Ana-Maria je prava legenda švicarskog ženskog nogometa. Kao mlada igračica pratila sam njezinu karijeru i divila se njezinoj profesionalnosti i uspjesima. Činjenica da i ona ima hrvatske korijene dodatno me inspirirala – vidjela sam da je moguće uspjeti na najvišoj razini bez obzira na podrijetlo.
Danas, kada smo suigračice u reprezentaciji, mogu reći da mi je još veći uzor nego što sam mislila. Njezin pristup, iskustvo i način na koji prenosi znanje mlađim igračicama je nevjerojatan. Učim od nje svaki dan – kako se nositi s pritiskom, kako pripremiti tijelo i um za velike utakmice. Imati priliku igrati uz nju je čast i privilegij koju ne uzimam zdravo za gotovo.
• Dolaziš iz sportske obitelji – i mama i tata su bili, a i dalje su aktivni u nogometu i sportu općenito. Koliko je obiteljsko okruženje utjecalo na tvoju odluku da se baviš nogometom?
Nogomet je, uz mamin rukomet, kod nas u kući oduvijek bio prisutan. Mama i tata me nikad nisu prisiljavali, ali njihova ljubav prema sportu bila je zarazna. Mislim da je to najvažnija lekcija za sve roditelje – djeca ne slušaju što im govorite, već gledaju što radite. Mama i tata su mi svojim primjerom pokazali vrijednost rada, discipline i strasti.
• Tko je imao veći utjecaj u sportskom smislu – mama ili tata?
Definitivno tata – još uvijek sam “tatin sin” (smijeh). Svakako da je dodatna motivacija bila i njegova uspješna nogometna karijera, gledanje njegovih utakmica i onaj adrenalin i strepnja prije svake njegove važne utakmice.
• I tvoj mlađi brat već postiže ozbiljne uspjehe u nogometu. Kako doživljavaš njegovu karijeru i međusobnu sportsku povezanost?
Nevjerojatno sam ponosna na brata Ivana, jer vidim kako je usvojio iste vrijednosti rada i posvećenosti koje su nam roditelji usadili.
Posebno me raduje što gradi svoj put, a ne pokušava kopirati moj. To pokazuje kako kvalitetan roditeljski odgoj ne znači stvaranje kopija, već poticanje svakog djeteta da bude najbolja verzija sebe. Imamo zdravu konkurenciju, često se šalimo tko će imati bolju statistiku.
Naša je veza posebna jer se razumijemo na način na koji se samo sportaši mogu razumjeti. Kad jedno od nas ima težak dan, drugo točno zna što reći.
• Dres Grasshopper Cluba iz Züricha nedavno si zamijenila dresom njemačkog Eintrachta iz Frankfurta. Kolika je razlika u kvaliteti, tempu i zahtjevima između švicarske i njemačke lige?
Razlika je velika! Bundesliga je na potpuno drugoj razini – tempo je brži, fizički zahtjevi su veći. U Švicarskoj sam bila jedna od boljih, a ovdje se moram svaki dan dokazivati da zaslužujem mjesto u postavi. Kvaliteta protivnica, profesionalnost organizacije, medijska pažnja – sve je na višoj razini.
Ali upravo to me motivira da budem bolja. Švicarska liga je odlična za razvoj mladih talentiranih igračica, jer pruža dobre uvjete i prostor za napredak.
• Pohađala si gimnaziju Kantonsschule u Badenu – kako uspijevaš uskladiti školu, treninge i profesionalni sport? Koji su ti planovi za budućnost?
Nije lako – često učim u autobusu između gradova ili kasno navečer nakon treninga. Mama me uvijek podsjeća da je obrazovanje jednako važno kao i sport, jer karijera ne traje vječno. Znanje je moć!
Dobro mi dođe što, osim hrvatskog i njemačkog, prilično dobro govorim i francuski i engleski. U Frankfurtu ću, naravno, nastaviti sa školovanjem.
Noemi, hvala ti što si u ovim napetim satima pred utakmicu pronašla vremena za ovaj kratki razgovor. Večeras cijela Švicarska diše s vama. Hvala vama, djevojke, što ste nam već sada pružile toliko uzbuđenja, emocija i ponosa. Želimo vam puno uspjeha u večerašnjoj borbi – neka igra bude najbolja i neka vas prati sportska sreća. Budite sigurne da vas prati i cijela nacija! Sretno i – Hopp Schwiiz!
