By Hrvati kantona Schaffhausen okupili su se u subotu 28. lipnja 2008. na prostorima streljane Brandtobel u Schaffhausenu. Tu su, u sjeni stoljetne šume, zajedno slavili svetu misu u popodnevnim satima, a zatim druženje nastavili u igri i zabavi.
Djeca su se nadmetala u nogometu i drugim igrama (a najuspješniji su dobili i nagrade) dok su oni malo stariji sportsku sreću okušali u boćama i nogometu. Na ad hoc organiziranom turniru sudjelovale su četiri ekipe: Young Boys i Old Boys (valjda po uzoru na Bilić-Boys), te ekipa Misije i Stettemerstrasse.
Nogometni turnir je bio centralna točka piknika. Brojne frustracije koje su prisutne nakon poraza s Turskom željele su se istisnuti na ovom borilištu. Nakon što je sudac reklamirao da golovi nisu po pravilima UEFA-e, morale su se drvene klade okrenuti paralelno s crtom igrališta. Već u prvoj utakmici predosjećalo se da će to biti težak turnir. Ekipa Misije nadmoćno je potukla momčad Young Boysa i time osigurala ulazak u finale. No, to je imalo i svoju cijenu; najbolji igrač tima, a po mišljenju stručnjaka i najbolji igrač turnira, fra Branko Radoš morao je zbog povrede napustiti borilište, nakon što je svojim golovima doveo ekipu misije do ove važne pobjede. U drugoj su utakmici Old Boysi svladali ekipu Stettemerstrasse i tako osigurali ulazak u drugi krug natjecanja. U utakmici za treće mjesto ekipa Stettemerstrasse ipak postiže uspjeh i osvajaju broncu. Kod publike i igrača nervoza, slijedi finalna utakmica. Selektor ekipe Misije muku muči s povređenim igračima; golgeter Radoš u bolnici na hitnoj, a Mijo Pušić ne može stati na lijevu nogu. Tada kapetan provodi fantastični startegijski potez i mijenja taktiku igre ( 2, 1, 1) i u ekipu dovodi najboljeg igrača ekipe Stettemerstrasse Milana Medveda. Iako je delegat UEFA-e malo mrmljao na ovaj transfer (do sada najskuplji transfer u povijesti nogometa na ovim prostorima – janjetina ispod peke i pivo) na kraju je ipak pristao i utakmica je mogla početi. Bila je to utakmica kakva se ne pamti u Schaffhausenu. Borba do zadnje kapi snage. Kad je sudac zviždukom (s dva prsta) označio kraj mnogi su odahnuli, neki jednostavno više nisu imali zraka. Veselje u momčadi Misije, a tuga kod igrača Old Boysa. Potom vatromet, šampanjac, pljesak, suze radosnice, autogrami, pokali… ukratko, sve što prati ovakve sportske spektakle. Nitko nije vjerovao da će ovako mlada i neiskusna ekipa osvojiti ovako važan turnir. U trenucima slavlja nisu se zaboravili oni najzaslužniji. Fra Branko se upravo vratio s hitne obogaćen langetom na desnoj nozi. Trebala bi ga vjerno pratiti cijeli odmor i podsjećati na dane ponosa i slave.
– Nije mi žao za povredu. Raduje me spoznaja da smo publici pokazali jedan kvalitetan nogomet, kakav se rijetko viđa na ovim prostorima. Nadam se da će povreda brzo proći jer uskoro počinju kvalifikacijske utakmice za CroMin, a to nikako ne bih želio propustiti.
Na boćarskom terenu također iznenađenja. Oni koje se smatralo favoritima turnira na kraju su morali plaćati runde pića. A pića i ića bilo je dovoljno; od janjetine i teletine ispod peke, pa sve do gulaša, pljeskavica i kobasica. Mnogi su se zato zadržali do kasnih noćnih sati. Kad se dobro zamračilo organizirana je i mala video-projekcija materijala snimljenog tog dana. Naravno, u HD kvaliteti. Djeca, nogometaši i boćari pomno su analizirali svaki svoj pokret, da bi se što bolje pripremili za narednu godinu, jer odlučeno je da bi ovakav piknik trebao postati tradicija.
II
Ostale slike u foto-galeriji .
Fra Branko Radoš drži misu na obiteljskom pikniku.
Okupljeni vjernici.
Djeca su se nadmetala u raznim sportskim igrama.
Fra Branko “vrti” nekoliko protivničkih igrača.
