Nakon nedjeljne mise 24. rujna 2006., prigodnom svečanošću, od dugogodišnje misijske suradnice Suzane Bralić oprostili su se vjernici Schaffhausena.
Suzana je u HKM Frauenfeld provela više od devet godina baveći se katehetskim radom, vođenjem zbora i sviranjem orgulja u crkvi te administrativnim poslom u misiji. Vraća se u svoj rodni Zadar. Članovi misijskog vijeća, pjevački zbor, učenici HDŠ i pojedinci obdarili su Suzanu vrijednim poklonima, između ostalog i vrijednim satom s ugraviranim datumom kad je zadnji put sjela za velebne orgulje u crkvi Sv.Petra i zajedno s njima slavila Gospodina. Svi mi koji smo bili povlašteni da nam misna slavlja glazbeno obogaćuje ova vrhunska glazbenica sigurno ćemo osjetiti prazninu njenim odlaskom, a djeci će nedostajati nihova vesela vjeroučiteljica. Oni su joj, obučeni u narodne nošnje, poželjeli isto toliko sreće u poslu u njenom Zadru. Predvođeni legendarnim tamburašima iz Schaffhausena, svi prisutni zapjevali su Domjanićevu Falu kao znak zahvale Suzani za njen angažman u misiji. Uz ukusnu “mezu” zadržali su se u druženju i pjesmi do kasnih večernjih sati.
Ivan Ivić
Zadnji put za orguljama Sv. Petra u društvu s pjevačima.
Fra Branko Radoš zahvaljuje u ime misije.
Suzana Bralić oprašta se od vjernika u Schaffhausenu.
Legendarni Stipe Lucić poklonio je Suzani roman Marijana Karabina.
Zajednička slika s tamburašima.
Svi prisutni pjevaju “Falu”.
Suzana okružena učenicama i darovima.
Dio članova zbora.
Zajedničke fotografije za uspomenu na dane u Schaffhausenu.