By 
Otišao je Žarko Dolinar. Iznenada. Voditelj Dnevnika rekao je: nakon duge i teške bolesti. Borio se do zadnjeg trenutka.
Još pred par mjeseci veselo je čavrljao u emisiji Željke Ogreste i radovao se priznanju koje su mu uručili kolege sportaši. Zadnji put kad sam ga nazvao telefonom bio je u bolnici u Zagrebu. Osjetio sam u njegovom glasu da je kraj blizu. Nije više bilo onoga: a znaš onaj kad je Štef došel pijan doma… Par tjedana kasnije pokušao sam ponovno dobiti isti broj. Automat s druge strane neprekidno je ponavljao da je mobilna stanica isključena. Ni u Riehenu, u “baraki”, nije nitko dizao slušalicu. Tulio je telefon pustim sobama kuće ispunjene slikama, knjigama, bilješkama, albumima, kolekcijama. Kad me danas nazvao prijatelj da mi javi tužnu vijest znao sam odmah o čemu se radi. Nisam čak bio previše iznenađen. Bilo je tek prošlo podne (javili su to na podnevnim vijestima), vozio sam se autom na ručak. Stao sam na parkiralištu ispred restorana i ubacio CD u player. Dr. Dolinar mi je svojedobno pripremio dvije audio-vrpce sa svojim razmišljanjima i izborom njegovih omiljenih pjesama. Tu sam “kolekciju” upotpunio i tonskim zapisom razgovora koji smo nedavno vodili za ovu internet-stranicu i sve skupa “brennao” na jedan CD. Taj CD povremeno slušam na mom dugom putu od posla do kuće i – možda zvuči banalno, ali uvijek u tim riječima pronađem nešto novo i ono što mi je nekad zvučalo kao bujica nabačenih riječi sad zvuči kao savršena harmonija dubokih misli. Taj CD započinje pjesmom koju sam naveo i u naslovu ovog teksta. Možda će nekome izgledati čudno da ovakav tekst počinjem stihom jedne pjesme, ali svi oni koji su pobliže poznavali Žarka Dolinara znaju koliko je volio tu pjesmu. Ne samo radi lijepe melodije i dragog mu narječja, već poglavito zbog dubokih misli sažetih u vrlo jednostavnom tekstu; misli o prolaznosti svega na ovom svijetu. Otišao je Žarko Dolinar. Bit će teško popuniti prazninu koja je nastala njegovim odlaskom, ali za života se Žarko trudio da njegove misli žive i nakon njega, radom njegovih “juniora”.
Što još reći o Žarku Dolinaru na ovom mjestu? Možda najbolje ne reći ništa. Ovih dana će vjerojatno o njemu biti puno toga napisano i rečeno. Od ljudi koji su kompetentniji da pišu o njemu. Ovaj tekst nek bude mali znak pažnje čovjeku koji je puno učinio za Hrvate u Švicarskoj. Kratku biografiju možete pogledati i u našem arhivu. Ukoliko osjećate potrebu da i Vi napišete neki tekst o dr. Dolinaru, pošaljite nam ga, rado ćemo ga objaviti.
Ivan Ivić
