By Baš je super, taj moj susjed Ivek! Upitavši ga, naime, što misli, da li će se izvršene promjene i postignuti dogovori među hrvatskim političarima pozitivno odraziti i na svakodnevni život u Hrvatskoj i u gradu Zagrebu, spremno mi je odgovorio:
– Vi, gospon dragi, neke stvari prilične slabe „kužite“, kak bi to rekli naši mladi. Pa kak se dobri dogovori i promene ne bi i dobre odrazile na naš život. Evo: v Zagrebu, bivši gradonačelnik sad je dogradonačelnik, a bivša dogradonačelnica sad je gradonačelnica. Znači: najvažneši ljudi zamenili su najvažneša mesta, a to znači da su se dogodile i najvažneše promene!
Uvjeren da sam shvatio što mi je time htio reći, i misleći da je to sve, gotovo sam prešao na drugu temu, kad li me Ivek povukao za rukav i dosta strogo upitao: – A, niš me, gospon, ne pitate, kak se nekaj takvoga zove, onak čiste po naški i, kak bi se ono reklo, po domaćem? – da bi odmah i sam odgovorio: – Kaj niste čuli za onu: „Teraj dalje, za iste pare!“. No, njegovom izlaganju ni tu nije bio kraj:
– Gledajte, gospon dragi, ne samo da su najvažneši ljudi zamenili najvažneša mesta, neg Vam to sad ujedno znači i puno više od toga. Dok gradonačelnik, daklem, kak bi se reklo, ne sme pijan voziti i pred policijom bežati (zbog čega je to svoje mesto i zgubil) dotle Vam to dogradonačelnik, kak sad svi jasne vidimo – smije! A to Vam onda opet dalje znači, da sadašnja gradonačelnica unapred zna, kakva ju teška kazna čeka, ak slučajne kaj teškoga zgreši: onda bu opet samo – dogradonačelnica! Sad si sami zračunajte, kak se, sirota, mora v svom poslu truditi, da ju takva kazna ne stigne. Pa poglejte si same toga bivšega gradonačelnika, kaj su to ž njega, bogca, napravili; čovek bi se nad njim najrajši – rasplakal! Pa, kak su ga same mogli tak grde kazniti?
Skrenuvši temu na onu zemljopisnu kartu neke nove „YU“, Ivek je i tu bio originalan i objasnio mi, kako se on neke nove „YU“ ni najmanje ne boji, nakon što je Jugoslavija, „kak prokleta država“ i formalno ukinuta, na koji način je ujedno ispunjeno i ono Nostradamusovo proročanstvo, da će na ovim prostorima jedne države nestati s lica zemlje. – A zemljopisne karte, ako im je baš volja, „jugonostalgičari“ si mogu crtati i za – vuhom! – bio je Ivek uvjerljiv.
Udvostručenje mirovina, ali onima iz BiH i iz Srbije, Ivek je prokomentirao na njemu svojstven način. Napravio se Englez i vrlo uvjerljivo i razgovjetno rekao: „No comment!“ Kao da je svima sve jasno!
Posve originalan bio je pak u vezi s onom odlukom INE, da stranim osobama od sada više ne dopusti pristup u svoje zahode, a koja vijest je, istini za volju, u međuvremenu i demantirana, očito po uzoru i na mnoge političke vijesti, koje su na brzinu izblebetane, da bi ih se kratko iza toga moralo opovrgavati, u čemu je, osobito na početku svojega mandata, najbolji primjer davao – sam predsjednik države. (Uostalom, kad sam se već okrznuo i o predsjednika, neka mi oprosti, ali ne mogu a da Vam ne ponovim vic, koji sam čuo nigdje drugdje doli u jednoj emisiji na hrvatskoj televiziji: – Pitanje: Koja je sličnost (ili i razlika) između Josipa Broza, Franje Tuđmana i Stipe Mesića? Odgovor: Prvi je dokazao da predsjednikom države može biti i strojobravar, drugi, da to može biti general i povjesničar, a treći, da to može biti – svatko!).
No vratimo se Ivekovom komentaru ININE odluke o zahodima:
– Čiste prav, gospon dragi. Kad im vec damo da po nami s….. po Den Haagu i sikud drugud, ne bumo im barem dali da to delaju i kad su pri nas! A to, kaj je ta odluka pokle dematirana, to Vam je čisti trik: onomu ki se bu od sad žalil, da su im zahodi u katastrofalnom neredu, buju odgovorili, da su oni jasne obznanili, da su njihovi zahodi „za strane osobe“ – van upotrebe. To vam je tak: s vremenom su se od političarov i privrednici navčili, kak se pri nas prodaje – megla! Same ak najdeju – kupca!
Posve jasan Ivek je bio i u vezi s onim teškim optužbama državnoga odvjetnika: – Meni Vam je sad čiste prav, jer sad se bu konačne v Hrvatske ipak nekaj dogodilo; neki vrag bu sad moral na robiju! Uprav tak, gospodo sabornici, sad ste na redu Vi. Najme, ak je Ortynski lagal, kaj ujedno znači i najvekšu i najtežešu klevetu najviših državnih dužnosnikov, na robiju mora on! To je sad i najvekšemu bedaku jasne kak pekmez! A ak nije lagal – na robiju, bormec, morate Vi! Bar velika većina Vas! No, ak se kojim slučajem (a takev se slučaj v ove naše drage Hrvatske ne sme isključiti) daklem, ak se ipak dogodi, da ni ovaj put z robije (niti njegve, niti Vaše) ne bu niš – onda se v ovoj državi same još moremo čuditi, ak bumo od općeg smrada i truleži još uopće mogli – opstati! A mene, Vašega Iveka, najviše ipak zanima, gdo i kak nam bu onda tu meglu – prodaval! Živi bili pa vidjeli, rekli bi gospoda – završio je važno taj moj super susjed Ivek!
No, kada sam ga, samo nekoliko dana iza toga našega razgovora, slučajno sreo u gradu, bio je vidljivo razočaran: „Znate, gospon dragi, da z robije ipak niti sad ne bu niš! Zgleda, da ova revolucija svoju decu – ne papa! To su delali same oni prijašnji revolcionari. Ovem sad je preveč liepe, a da bi si s tim – kvarili želuce!“
A Vi mi, dok se opet ne čujemo, ostanite zdravi i veseli! Prije nego pak bilo gdje uđete u Hrvatsku, za svaki slučaj, dobro se ispraznite, da Vam se slučajno ne dogodi, da Vam to ovdje ne dopuste, ako biste, možda, najprije morali svratiti do neke od crpki naše uvažene i na daleko i široko poznate tvrtke INE, koja je, uostalom, kao što ste valjda i sami čuli, poput svega što je kod nas još išta vrijedilo – na javnoj prodaji!
Iz Lijepe naše, Vaš, uvijek Vam odani – POVRATNIK
