By Dragi moji „Ausländeri“!
U zadnje vrijeme, ovdje u Lijepoj našoj, susrećem sve više ljudi koji se počinju čuditi, kako to ova naša, svima nam predraga Hrvatska, još uopće funkcionira, a i najozbiljnije bojati, da li i kako dugo će to još tako moći ići. Jer, ovdje Vam se svakodnevno događaju stvari, za koje bi svaki samo donekle normalan čovjek mislio da su inače – nemoguće. Kao da živimo u nekom „Schlaraffenlandu“.
Evo, neki smo dan u dnevnom tisku svi mogli pročitati, da će čovjek, koji je kriminalnim radnjama oštetio Riječku banku (a time i Hrvatsku kao državu) za ni manje ni više nego ravnih 98 milijuna dolara(!) najvjerojatnije već početkom idućega mjeseca biti pušten na slobodu! Tada mu, naime, ističe zakonom dopušteni šestomjesečni istražni pritvor, u kojem bi roku Državno odvjetništvo moralo protiv njega podignuti optužnicu. U protivnom „osumnjičenik“ mora biti pušten na slobodu. No, doslovno čitamo dalje, da županijski državni odvjetnik mrtvo-hladno smatra kako je mala vjerojatnost da će Državno odvjetništvo u tom roku optužnicu stvarno i podići!
– A mene vam to, gospon dragi, uopće niš ne čudi – pokušao me je umiriti moj susjed Ivek i nastavio:
– Vidite, tu morate shvatiti dvije stvari. Kak prvo, da zakoni svugde na svietu štitiju lopove; i kaj je država „naprednija“ to je briga dotičnoga društva za dobrobit lopovov vekša! Zanemarujući pritom one, koje ti lopovi oštećuju, ispada da baš na velikodušnosti prema lopovima najrajši iskazujemo svoju demokratičnost i humanost,. Onak, za svaki slučaj, ak bi to morti i nam jednoga dana moglo koristiti. Nigdar se ne zna. Pak s obzirom na broj onih ki v Hrvatskoj tak osećaju, nije nikakvo čudo da nam u tom i takvom shvaćanju humanosti na daleko i široko vjerojatno nema premca – zamišljeno će susjed Ivek, da bi odmah i dodao:
– A drugo, kaj morate shvatiti, jest to, da se o dobrobiti onih velikih lopovov „napredno društvo“, kakvo ovo naše v Hrvatskoj definitivno jest, more brinuti na primjer i na taj način, da sudstvo, od silnoga svakodnevnoga kažnjavanja na primjer za krivo parkiranje (za propisno i onak nema nigde mesta) jednostavno ne stigne napraviti tužbe i protiv lopovov takvoga kalibra, tim više kaj takvih, izgleda, ima na sve strane. Znate kak je; im tef čovek v Rijeke te silne peneze nije niti mogel potrošiti baš čiste sam. Pak, da se s toga grmlja slučajno ne poplaši i kakva veća zvierka, stvar se porine malo na stran sim, malo na stran tam i šest meseci prejde kak šest danov! A onda se zna: Kaj si zgrabil, to imaš! Pak, gospon dragi, kaj ne vidite da to nije prvi takev slučaj. Svi veliki lopovluki v Hrvatskoj – su zastareli! A s novima se čeka dok budu zastareli! Tak na kraju ispada da v Hrvatskoj lopovluka zapraf i nema! Osim onoga za krivo parkiranje i tu i tam za nedopušteno ubijanje ilegalnim oružjem! Tak Vam je to valjda vu svim zemljama visokoga standarda i blagostanja, kakvom je Hrvatska svakog dana sve blize – završio je susjed Ivek svoje dugo i osebujno razmišljanje!
A u kakvom, odnosno bolje rečeno, pred kakvim se to blagostanjem Hrvatska nalazi, pročitao sam, dragi moji Ausländeri, nedavno također u jednom dnevnom listu, o čemu na primjer predstavnici naše Vlade ne progovaraju ni riječi, kao da taj problem uopće ne postoji. Jedan uvaženi profesor s Ekonomskog instituta u Zagrebu, kojega sam nedavno imao sreću i osobno upoznati, vrlo uvjerljivo iznosi da je inozemni dug Hrvatske od oko 2,5 milijarde dolara u 1993. godini, prošle 2001. godine narastao na preko 11 milijardi (a do svibnja ove 2002. već dosegnuo blizu 12,5 milijardi) na koji je način Hrvatska već sada pala u ekonomsku ovisnost o novom financijskom sustavu, koji štite i šire svjetski vjerovnici poput MMF-a i Svjetske banke, zbog čega se scenarij sličan onom u Argentini može dogoditi i u Hrvatskoj već slijedećih mjeseci! Zašto? Zato što bez obnove proizvodnih potencijala, dalje tvrdi taj stručnjak, nema gospodarskog rasta, a bez gospodarskog rasta nema porasta blagostanja, dugoročnije stabilnosti i socijalnog mira. Bez obnove procesa investiranja hrvatski se tehnološki zaostatak u posljednjih 10 godina samo produbio, a iz izostanka investicija proizašao je porast nezaposlenosti i ta silna zaduženost. Jedino što se u Hrvatskoj još isplati, jest uvoziti i prodavati jeftinu inozemnu robu. Naše banke, pretvorene u strane, vjerno prate kako taj uvoz izvana tako i izvoz hrvatskog kapitala van!
Tako taj uvaženi stručnjak. No, za razliku od svih koji samo kukaju, on ima i svoj prijedlog, kako iz ove, već sada vrlo krizne situacije izaći, a to je da država prestane biti u službi velikih korporacija, koje nikome ne polažu račune, već da u tjesnijoj povezanosti i suradnji s drugim vladama preuzme određene kolektivne uloge i odgovornosti. Jer, kaže dalje taj stručnjak, velikim korporacijama nikada ne će pasti ni na kraj pameti da mijenjaju sustav, koji tako i tako jedino njima ide u prilog, dok se s jednako „ugroženim“ vladama može pregovarati i barem pokušati kanalizirati pritiske i negativne aspekte svima nam podjednako „prijeteće“ globalizacije. Možda se neki drugi ekonomski stručnjaci i ne će složiti s mišljenjem toga stručnjaka, možda će mu neki i prigovoriti da bi to značilo vraćanje na „plansku“ ekonomiju i slično, ali ja sam, dragi moji čitatelji, bio sretan što sam konačno naišao i na jedan stručan, konkretan prijedlog za kakvo-takvo, ali hitno skretanje s puta, koji očito vodi u zlo, u koje, izgleda, nezaustavljivo hrlimo.
Mislio sam, dragi čitatelji, da je važno da Vas ukatko upozorim na ove, da se suvremeno izrazim, „globalne“ probleme u Lijepoj našoj, jer iz njih proizlaze i oni konkretni, svakodnevni (od najavljenih poskupljenja, preko nereda, nerada, nezaposlenosti i ekoloških tragedija, do posvuda sve prisutnijega odsustva pravne države) kojih problema nam zbilja ne nedostaje, ali koji, nažalost, imaju svoje dublje uzroke baš u onima, prethodno iznijetima, a koje vladajuće strukture, zaokupljene borbom za svoje trenutačne profite i položaje, širokoj javnosti jednostavno prešućuju.
A Vi mi, unatoč svemu, dok se eventualno opet ne čujemo, ostanite zdravi i veseli.
Iz Lijepe naše, Vaš, uvijek Vam odani – POVRATNIK
