By Dragi moji „Ausländeri“!
Uvjeren sam da i do Vas tamo, ma u kojoj se od (bogatih) zemalja nalazili, u zadnje vrijeme dopiru vijesti o velikoj privrednoj krizi, pa adekvatno tome i o ozbiljnim socijalnim nemirima, u Argentini.
I mi ovdje u Hrvatskoj slusamo o tome razne komentare, kako one strucne, tako i one manje strucne. Ja sam Vam pak, buduci da, koliko mi to vrijeme dopusta, nastojim pratiti i Vase vanjske programe, naisao na jedan komentar, koji me se posebno dojmio. Jedan je europski privredni strucnjak prilicno uvjerljivo i argumentirano tvrdio, da je do krize takvih razmjera u Argentini, izmedju ostaloga, doslo i zbog konsekventno (citaj: tvrdoglavo) provodjenoga kursa domace valute prema americkom dolaru u odnosu 1:1, iako za nesto takva vec dulje vrijeme nije bilo nikakva financijsko-ekonomskoga opravdanja. Naprotiv, kruto i uporno drzanje domace valute na razini neke „izmisljene“ visoke vrijednosti, gospodarski je toliko unistilo Argentinu, da se njezin oporavak za dugo ne moze ni naslutiti. Sve se to, kaze taj strucnjak, odigravalo sa znanjem i odobravanjem i svjetske ekonomske moci izvan Argentine!
S tim u vezi, dvije su mi stvari na srcu, koje bih htio nekako i s Vama raspraviti.
Prvo: Nedavno su, kao sto mozda i sami znate, u Zagrebu boravili visoki strucnjaci i predstavnici MMF-a, dakle, istog centra ekonomske moci, koji je, izgleda, u bitnome „kumovao“ toj gospodarskoj katastrofi u Argentini. I ne bih se ja, nestrucnjak za te stvari, na to ni osvrtao ni u to petljao, da usput bas od tih predstavnika nisam cuo na nasoj televiziji gotovo iste „pohvale“ i nasem hrvatskom gospodarstvu, kakve pohvale su dobivali i Argentinci i kakve su ih s vremenom – potpuno upropastile. I, evo, dodje mi na pamet ona latinska poslovica: „Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes!“, sto Vam u prijevodu znaci: „Ma stogod to bilo, bojim se Danajaca i kad darove donose!“ A ti stari Latini bili su Vam jako pametni ljudi! Sada me samo muci pitanje, koliko su pametni (ili koliko ce pri svemu tome biti pametni) nasi politicari? I da Vam iskreno velim, nakon onoga sto su sve vec odavna bezopleto i nepromisljeno obecali Sloveniji i sada popustili Bosni i Hercegovini – bas i nemam previse nade!
Drugo: Vec odavno smatram da ne treba biti poseban strucnjak pa da svaki od nas povuce paralelu izmedju vrijednosti te nase hrvatske kune i do jucer vazece njemacke marke. Jer, ruku na srce: Tko se od nas, imajuci u dzepu 100 njemackih maraka, vec dulje vrijeme nije osjecao daleko, da ne kazem, i duplo „sigurnijim“ nego ako je umjesto 100 maraka imao „samo“ 380 kuna? Ma kako god smo to „mi izvana“ osjecali i direktnim udarom bas na nas, koji smo nase jake marke dolazili mije-njati na saltere nasih hrvatskih banaka u – da bas ne kazemo – „sitnis“ u kunama, zar vec sama ta usporedba nije dovoljno alarmirajuci signal, da bi se, zbog precijenjene domace valute, i nama u Hrvatskoj uskoro moglo dogoditi, sto se upravo dogadja u Argentini, s tom razlikom sto scenarij u jednom takvom slucaju u Hrvatskoj niposto ne bi bio isti kao u Argentini. Pritom sada ne mislim toliko na eventualne socijalne nemire, kojih neka nas Bog sacuva, koliko na ponasanje nasih odgovornih politicara. U Hrvatskoj se, naime, ni u snu ne bi moglo dogoditi, da neki nas predsjednik ili ministar, nakon samo par dana, podnese ostavku, ne osjecajuci se dovoljno sposobnim, da rijesi neki problem ili cak krizu. Moj susjed Ivek i tu bi rekao: „Ako nam ne treba!“ Jer, koji je to nas politicar ikada spao na to, da zbog svoje nesposobnosti podnese ostavku? Bas kojesta! Blago nama, sto takvih u Hrvatskoj – jednostavno nemamo!
A Vi mi, dok se opet ne cujemo, ostanite zdravi i veseli.
Iz Lijepe nase, Vas, uvijek Vam odani – POVRATNIK
