By Sto iz vlastite pobude, sto potaknut zeljom onoga citatelja iz prosloga pisma, da Vam pisem tako da Vas moja pisma poticu na povratak, a ne da Vas od toga odvracaju, u posljednje vrijeme intenzivno tragam za temama, koje bi istodobno bile i aktualne i lijepe, ali takvih, nazalost, jednostavno – kao da nema! Jer, kamo god se covjek ovdje okrene, sve sto je aktualno kao da je necim ureceno, da ujedno bude i – „naopako“! Evo tek nekoliko primjera:
• Dok nezaposlenost poprima upravo katastroficne razmjere, cujemo da vlada, koja je prosle izbore dobila i na osnovu obecanja o dvije stotine tisuca (brojem: 200000!) novih radnih mjesta, u Hrvatskoj rasprodaje (i istodobno u Srbiji kupuje!) sve do cega stigne. Moj susjed Ivek misli, da tom svojom zurbom vjerojatno zeli preduhitriti vrijeme, kada to, izgleda uskoro, vise ne ce moci ciniti!
• U zdravstvu, koje Vas, dragi moji pecalbari, koji zeljno cekate na svoj povratak, posebno zanima, stanje nije nista bolje. U bolnicama, narocito u anesteziji, upotrebljavaju se aparati, koji imaju cesto jos samo muzejsku vrijednost, dok su higijensko-sanitarne instalacije (a i prilike) takve, da bi sanitarne inspekcije preko polovicu zdravstvenih ustanova trebale – jednostavno zatvoriti. No, bit ce da i one ili ne funkcioniraju ili ih vise – nema! Zbog sveopce stednje, dakako!
• Zbog stednje drasticno ce se smanjiti i hrvatska vojska. Mozda je to i u redu. Ali, da li i koliko je u redu, kada hrvatski ministar obrane, govoreci o toj temi, javno izjavljuje, da se Hrvatska (tako i tako) ne moze braniti (dakle, ni od moguceg napadaca obraniti), prosudite sami! Kad je to cuo moj susjed Ivek, sav je usplahiren dotrcao k meni i samo sto me nije prisilio da se odmah spakiram i odem „odakle sam i dosao“, jer, veli, kad ministar obrane ovako olako otvara vrata neprijatelju „S tim Vam se, gospon dragi, ni za saliti“.
• Sveopca pak stednja, izgleda, najmanje vrijedi u – bankama, koje se, kao sto znamo, inace ponegdje zovu i „stedionice“! Te su rasprodane, te ih se gotovo javno pljacka. Zbog toga su stedise iz „Rijecke“ ovaj puta podigle sve sto se jos podici moglo. Kakvi su to samo bili dirljivi i (narocito za povratnike kao i za eventualne potencijalne strane ulagace!) poticajni prizori! I dok su s jedne strane dolazile vijesti da je tom pljackom uzdrman ne samo cjelokupni bankarski sustav u Hrvatskoj nego i sama drzava, jedan od podpredsjednika vlade u vise je navrata posve mirno obrazlagao, da ce pljacku, onako kao samo po sebi razumljivo i bez ikakvih posebnih problema, podmiriti drzava kao i da to podmirenje ne ce ici na teret poreznih obveznika! Da nam je samo znati, odakle ce te stotine milijuna (ma da su i kune, a kamoli ako su dolari i slicno) – ta nasa draga drzava namaknuti, ako ih ne ce uzeti od poreznih obveznika?! A i obrazlozenje podpredsjednika kako je ta banka i dalje solventna (i samo sto nije rekao – ugledna) jer su uvidjavni pljackasi, izgleda, tocno razlikovali bogate vlasnike (od kojih se je onaj glavni svojega dijela smjesta odrekao, jer, izgleda, ne ce bilo s kim vise imati posla) od siromasnih stedisa i njihovih tesko stecenih ustedjevina, opljackavsi samo one prve, a postedjevsi ove druge! Pritom je posebno zanimljivo napomenuti, da je Narodna Banka, izgleda, dobila pravodobno cak dvije anonimne prijave, ali pljacku svejedno, eto, nije uspjela sprijeciti! Moj susjed Ivek prokomentirao je to, naravno, odmah na svoj nacin: „Kaj vec ne znate kak je bil naslov one nedavne Latinove emisije? Mafija, gospon dragi, mafija Vam se zvala ta emisija!“
• U poljoprivredi, prije svega u Slavoniji, lokalni mocnici odjednom dijele zemlju negdasnjih PIK-ova po vlastitom nahodjenju (sto najcesce znaci i po politickoj podobnosti i pripadnosti) a ne seljacima, koji bi tu zemlju rado obradjivali.
• U skolstvu se najavljuju reforme (bez svestrane i sveobuhvatne informatike!) kao da smo na prijelazu iz 19. u 20. stoljece, a ne na pocetku treceg milenija!
• Zastupnicke stolice u Hrvatskom Saboru, koje zastupnicima, bez obzira kako dugo u njima sjedili, osiguravaju dozivotno blagostanje, (cesto) zjape prazne, pa vlada, osim kada su u pitanju kojekakve osobne i stranacke svadje, nerijetko, zbog nedostatka kvoruma, ne funkcionira. „Osiromaseni“ zastupnici, umjesto da (uzalud) sjede u Saboru, rade valjda honorarno u upravnim (i ostalim odborima) u ono malo poduzeca, koja jos nisu pod stecajem.
• I iz kulture stigla nam je vijest, nazalost, tipicna za ovo nase vrijeme: Neki Irac napisao knjigu, koja je, prema onome sto smo za sada o njoj culi kao i prema vlastitom misljenju pisca (sic!) puna svakojakih ogavnosti i destrukcija. I – sada bi svatko normalan pomislio – sto i zasto bi se to ticalo bas nas u ovoj (pre)Lijepoj nasoj, tako udaljenoj od Irske? A, eto, i te kako nas se tice! Covjek je, po vlastitom pricanju, obisao cak tridesetak izdavaca, ali zainteresiranoga za tu njegovu, izgleda, „duhovnu pornografiju“ ni za lijek! I, gle, vrazjeg posla! Bas u Hrvatskoj nasao se prevoditelj, koji je, cuvsi da se negdje u svijetu pojavio neki nakaradni pisac, kojeg nitko ziv ne zeli objaviti, brzo sjeo za stol i ni pet ni sest, preveo bas toga na hrvatski i na taj mu nacin omogucio, da svoje „kulturno smece“ istrese bas – u Hrvatskoj!
I kakvo cudo, sto sam, nakon svega, od daljnjega traganja za „lijepim i aktualnim ili aktualnim i lijepim“ u ovoj Lijepoj nasoj, barem za sada – morao odustati! Pogotovo nakon sto mi je moj susjed Ivek, poslije one Latinove emisije o mafiji, gotovo slavodobitno rekao, da je sada konacno valjda ipak i meni, nepopravljivom optimisti, kojesta toga – jasnije! A meni – i jest i nije!
SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
Iz Lijepe nase, Vas, uvijek Vam odani – POVRATNIK
