Pjevači i svirači koji se nadaleko čuju

Predstavljanje kandidata za Domovnicu završava portretima glazbenika. Bilo da dolaze iz Njemačke, BiH, Švicarske, Austrije ili Hrvatske, ovi su pojedinci redom vlasnici zvučnih hitova i divnih melodija. Ante Matić, ovom hrvatskom pjevaču iz Švicarske popularnost stalno raste. Privučen svjetlima pozornice ne prestaje nastupati još od 1999. od svog prvog nastupa u Zürichu kada ga je Mate Bulić pozvao na pozornicu da otpjeva s njim jednu pjesmu.

Počeo je nastupati vrlo rano pri Hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj. Završio je glazbenu školu, smjer klavijature. Prvu pjesmu Bit ćeš moja snimio je 2005. i posvetio je supruzi. U idućoj godini snimio je Duvno moje posvećenu rodnom mjestu te Vukovi za istoimeni motoklub iz Livna. Sudjelovao je u snimanju himne hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2006. pod nazivom Mi Hrvati, autora Željka Ćorluke Čupe. S Čupom je Matić nastupao i u mnogim njemačkim gradovima. Poznati hitovi su mu: Križevi Vukovara, Sad kad te nema, Ja nisam prodana duša, Krivi smjer, Je li grijeh te voljeti i drugi. Glazbu piše s gitaristom svoga benda Goranom Mrkonjićem. Neke tekstove napisao je sam, a većinu Ante Galić- Pasarela. Zadnje četiri godine surađuje s Tihom Orlićem koji mu je za novije pjesme pravio aranžmane. Priprema izdati svoj prvi samostalni album.

Robert Čolina, poznat je Hrvatima u inozemstvu još od 1991. godine kada je počeo svirati u skupini Status Cro u Frankfurtu. Potom osniva bend Boemi. Prije karijere solo pjevača 2009. bio je dvije i pol godine frontmen u grupi Cibalia Band iz Offenbacha. Prvi veliki uspjeh postigao je 2009. na Mostarskom festivalu s prvim mjestom publike za pjesmu Sad te ostavljam. Iste godine nastupa na HRF-u Opatija, festivalu Sunčane skale u Herceg Novom, na kojem osvaja 3. mjesto s pjesmom Još da me voliš, te na festivalu Zlatne Žice Slavonije u Požegi. U međuvremenu nastupao s grupom Hari Mata Hari u zagrebačkom Vatroslavu Lisinskom i beogradskoj Areni, Sava Centru i u Spense dvorani u Novom Sadu. S Crvenom Jabukom je gostovao na Gripama, u Colloseum Casino Clubu i u Skenderiji u Sarajevu. Hitovi Roberta Čoline su: Sad te ostavljam, Te tvoje oči, Još da me voliš i Srce zauvijek ti pripada. Pomak u karijeri Roberta Čoline bio je susret s Franjom Valentićem i Emirom Mehićem, njegovim sadašnjim producentima i suradnicima. Robert je rođen u Paderbornu, a završio je srednju glazbenu školu. Uz pjevanje svira i dva instrumenta – gitaru i bubnjeve.

Mato Blažević je drugi put nominiran za Večernjakovu domovnicu. Prošle je godine gotovo svake subote pjevao u diskotekama i hrvatskim zajednicama u pokrajini NRW. Izvodi zabavnu i narodnu glazbu, uz bend. Odaziva se i rado pjeva na koncertima u humanitarne svrhe. Glazbu je zavolio još kao dijete. Završio je nižu glazbenu školu u kojoj je svirao harmoniku. Zabavnu glazbu izvodio je još kao srednjoškolac u Usori sudjelujući na festivalu Prvi glas. Godine 1989. osvojio je prvo mjesto na festivalima u Sarajevu i 1990. u Doboju. Nakon rata u BiH gdje je bio pripadnik HVO-a, nastavio je s pjevanjem u Austriji i od 2000. godine u Njemačkoj. Uskoro se očekuje izlazak njegovog prvog singla.

Vlado Bašić, glazbenik je rođen u Slavonskom Brodu 1967. a 20 godina živi u Münchenu. Njegova inspiracija vezana je uz Slavoniju, a težnja za afirmacijom tamburaške glazbe izrodila je hitove, čemu u prilog govori i posljedni hit Ćaća, koji je na svim radijskim postajama sad na 1. mjestu, a videospot se vrti na CMC-u i Novoj TV. Pjesmom Cara mia na Melodijama Jadrana 1994. Vlado počinje prve javne nastupe na festivalima a pojavjuje se i na Croviziji s izvedbom Daj nam ljubavi pod imenom Nino Bosco. Nastupio je na Arena festu 1995. godine s pjesmom Da smo više voljeli, iste godine na Splitskom festivalu s izvedbom Cviće moje., na Požega festu 1999. i 2000. na HRF-u Vodice s hitom Anđeli me zovu, te 2010. na Zlatnim žicama Slavonije sa Škripe kapije. Izdao je tri albuma, Bosco 1998. u izdanju Croatie Records, Krijem da te volim 1999. i 2001. kompilacijski CD s hrvatskim zvijezdama, na kojem su njegove tri skladbe.

Saša Zigić je rođen 1975. godine u Balingenu, roditelji su mu iz Đakova i Modriče, prva generacija hrvatskih doseljenika u Njemačku. Već po rođenju otac mu je davanjem imena Saša (po Sachi Diste‘l, ondašnjem popularnom francuskom pjevaču) usmjerio životni put prema glazbi. Nakon obiteljske tragedije, gubitka oca, emocije počinje pretakati na papir, te 2004. izdaje album prvijenac pod nazivom Planeta, kojeg izdaje Croatia Records. Singl Ne glumi mala anđela, kojeg je otpjevao sa Sašom Matićem izašao je 2007., a 2009 . dovršio je album Pitaš li se nekad. Najveći uspjeh u karijeri postigao je kao tekstopisac poznate svjetske glazbene skupine Kelly Familly s pjesmom My last Goodbye. Godine 2008. potpisuje ugovor s Borodino Rekords Nürnberg, te započima pisanje tekstova na njemačkom i engleskom. Grupa Kelly Family izdaje 2009. godine album na kojem je Saša tekstopisac, kompozitor i producent, te izvodi i duet s Kathy Kelly. Godinu kasnije potpisuje tekst i glazbu s Antonijom Šola za skladbu Pola pola na albumu Danijele Martinović. Tada izdaje i singl Hajde reci mi a uskoro se očekuje novi singl pod nazivom Nek me nebo uzme. Oba singla izlaze pod okriljem izdavačke kuće Hit Records. Na njemačkom i svjetskom tržištu Saša Žigić potpisuje se sa Sasha Sagall.

Luka Gudelj, operni pjevač i profesor pjevanja u Beču poznat je publici u Hrvatskoj, u Beču i Hrvatima u Njemačkoj po izvođenju talijanskih serenada i opernih arija. Ovaj mladi, talentirani lirski tenor često nastupa na koncertima i velikim svečanostima hrvatskih i austrijskih udruga u Beču, uključujući veliki Hrvatski bal kojeg priređuju austrijsko- hrvatske zajednice za kulturu i šport. Pjevao je i uveličao svečanosti brojnih hrvatskih udruga u Njemačkoj. Diplomirao je operni reportoar na Bečkom glazbenom sveučilištu u klasi pročelnika odsjeka prof. Agima Hushija, poznatog australskog tenora. Zatim je diplomirao i solo pjevanje na glazbenoj akademiji u Splitu u klasi profesorice Cynthije Hansell – Bakić s najvišom ocjenom. Za vrijeme studija u Splitu bio je član zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. U Međugorju je Luka Gudelj nastupio s Andreom Bocellijem, jednim od najpoznatijih svjetskih tenora današnjice. Rođen je 1985. godine u Mostaru, a s petnaest godina ostvario je prvi javni nastup na natjecanju Glas Imotske krajine, na koji su ga prijavili njegovi roditelji.

Slavo Tomaš, tenor, je rođen u Splitu 1987. godine, student je pjevanja u Beču na Vienna Konzervatoriju u klasi prof. Agima Hushija. Ostvario je niz zapaženih nastupa, od kojih su značajniji kompozitorska večer austrijskog skladatelja R. Baumgartena i uloga Rinuccia u koncertnoj izvedbi Puccinijeve opere Gianni Schicchi u Bečkom Kursallonu za CNUE i u praizvedbi opere Ninja koju je skladao Ulfa-Diether Soyka. Angažiran je kao orguljaš i dirigent u nekoliko bečkih župa. Posebno je značajan njegov glazbeno volonterski rad u Hrvatskoj katoličkoj misiji Am Hof u Beču i u Hrvatskom katoličkom kolegiju Canisius, gdje vodi zbor Canisius. Sudjeluje i u glazbenom radu HKD Napredak, posebno s njihovom tamburaškom sekcijom AkroBiH-tamburica. Nakon početnog glazbenog školovanja na harmonici, u srednjoj glazbenoj školi Slavo Tomaš odabrao je pjevanje, osvojivši prvu nagradu na Državnom natjecanju Hrvatske u prvoj kategoriji, a nosilac je i drugih vrijednih priznanja. Godine 2004. postaje najmlađi član Hrvatskog društva crkvenih glazbenika u kojem aktivno sudjeluje. Kroz glazbeni studij u Beču opredijelio se za operu.

Petar Klasan student je klavira na Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost u Beču. Dobitnik je dviju prvih nagrada na hrvatskom državnom 43. i 45. natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, te prve nagradu u Torinu na IX. European Music Competition. Dobio je i priznanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske te priznanje Gradskog vijeća grada Novske za poseban doprinos na području kulture i kulturnu promociju Sisačko-moslavačke županije. Nastupio je tri puta sa Zagrebačkim solistima, prvi put kao četrnaestogodišnjak. Svirao je i na otvaranju 28. konferencije EPTA u Portugalu i na otvorenju 32. Međunarodnog baletnog seminara u Salzburgu pod pokroviteljstvom UNESCO- a, pa na Danima hrvatske glazbe u Beču, Svibanjskim glazbenim večerima u Šibeniku i na 29. Svjetskoj konferenciji EPTA-e u Novom Sadu, Međunarodnom festivalu djeteta i HNK u Šibeniku i na Sofijinom balu u Topuskom. Petar Klasan snimio je dva nosača zvuka i održao 15 solističkih koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu s koncertom u ciklusu Mladi glazbenici u Matici Hrvatskoj i humanitarnim koncertom u prestižnom bečkom Musikvereinu 2007. godine. Svojom glazbenošću i velikim talent Petar Klasen dojmio je i sportaše. NK Dinamo Zagreb darovao mu je klavir, i na taj način pomogao njegov pijanistički razvoj.

Priredile: Jasna Lovrinčević  i Katarina Pejić