Generalni konzul RH Nenad Hölbl, povjesničar i arheolog, održao je u nedjelju 7. svibnja na poziv HKK-a zanimljivo povijesno predavanje u Badenu (Stadtcasino).
Nemoguće je ovdje prenijeti sadržaj predavanja ali ovih nekoliko redaka trebalo bi bar donekle reći o čemu je bilo riječi i služiti kao poticaj za dolazak, na neko eventualno drugo predavanje, svima onima koji se zanimaju za povijest Hrvatske (ovo je bilo treće predavanje u nizu). Iako je predavanje naslovljeno "Kako i zašto je došlo do zagrebačkog Krvavog mosta" o toj temi bilo je jako malo govora. Možda je netko iz publike (njih četrdesetak) očekivao jednu mističnu, urotničku sagu isprepletenu fragmentima romana Marije Jurić – Zagorke, ali predavanje je imalo drukčiji karakter. Povijesne činjenice, lišene lokalpatriotske patetike i preuveličavanja (ali ne i određene simpatije) o srednjovjekovnoj povijesti dvaju naselja – Gradeca i Kaptola, koji zajedno s nešto mlađim Donjim gradom tvore današnji Zagreb, glavni grad Hrvatske. Gradec je bio naselje čiji su se stanovnici bavili trgovinom i obrtom. Kaptol je bio crkveni grad, naselje kanonika Zagrebačke biskupije. Različito podrijetlo, interesi i politika često su bili razlogom sukoba, ponekad čak i krvavih bitaka (sukob na mostu) između tih dvaju naselja.
U 13. stoljeću Europom haraju Tatari, podižu se utvrde. Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV godine daruje 1242. godine Zlatnu bulu, dokument kojim Gradec postaje slobodnim kraljevskim gradom. Bio je to znak slobode i nezavisnosti i Gradec se ubrzano razvija. Gradile su se lijepe palače, crkve i zidine po uzoru na europske, koje i danas gradu daju posebnu čar i romantičnu patinu. Počeo se širiti i Donji grad podno Gradeca koji postaje trgovačko i poslovno središte. Dva su se naselja, Gradec i Kaptol, s Donjim gradom ujedinila u grad Zagreb. Veliki potres 1880. godine, koji je prilično je razrušio grad, imao je i svoje "prednosti" – ističe Hölbl – jer je srušeno ono što je bilo slabo građeno, a stvorene su pretpostavke za modernizaciju. Zagreb "izlazi iz utvrda" i dobiva fizionomiju modernog srednjeeuropskog grada.
Ivan Ivić