By 
Fra Branko Radoš, misionar misije Thurgau / Schaffhausen, održao je u nedjelju 5. studenog, poslije večernje mise, predavanje o Međugorju. Predavanje je održano u dvorani ispod crkve u Schaffhausenu i nazočilo je oko sedamdesetak vjernika. Kako je fra Branko dugo godina bio župnik u ovoj najpoznatijoj župi, a i sam se bavio proučavanjem tog fenomena, prisutni su mogli čuti brojne pojedinosti o tom poznatom svetištu. Predavanje je započeo povijesnim prikazom, faktografski točnom kronologijom od prvih dana ukazanja. Dana 24. lipnja 1981. godine, oko 18 sati šestero djece: Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su na predjelu zvanom Podbrdo divnu mladu ženu s djetetom u naručju. Od tada se Gospa redovito ukazuje i Međugorje postaje odredište mnogim vjernicima, ali i radoznalcima. Naravno da to nije odgovaralo tadašnjoj političkoj vlasti. Neki svećenici završavaju u zatvoru, a djeca moraju na liječnički pregled u Mostar. U zatvoru je završila i glavna liječnica (Muslimanka) koja je rekla: Nisu luda djeca, nego je lud onaj koji ih je ovamo doveo. Posebno oštra je bila izjava potpredsjednika CK SKJ, moćnog Branka Mikulića da je posrijedi kleronacionalizam koji je izmislio Gospu da bi se borio protiv narodne vlasti. Nimalo blaži nisu bili ni mediji koji su Gospu nazivali ustaškom i koljačkom.
Nakon što je rekao nekoliko riječi o vidiocima, fra Branko je nastavio s Gospinim porukama koje je ona upućivala djeci: obraćenje, molitva, vjera, post i mir. Nad djecom su vršena i brojna medicinsko-znanstvena istraživanja, a rezultirala su spoznajom da su djeca normalne osobe, da ne lažu i da imaju poseban doživljaj.
No, najvažnije u svemu tome – nastavlja fra Branko – su plodovi Međugorja. U Arhivu Svetišta nalazi se petstotinjak svjedočanstava onih koji tvrde da su na čudesan način ozdravili. Konačan sud o tome dati će službena Crkva kad dobro prouči spomenutu problematiku. Međutim, najvažniji, a i najbrojniji, su oni plodovi koji su oku nevidljivi i materijano neopipljivi. To su brojna obraćenja.
Plodovi Međugorja vide se i na drugim poljima. Mnoge humanitarne udruge svoju inspiraciju i motivaciju nalaze upravo u tom svetištu, a epitet “ispovjedaonica i propovijedaonica svijeta i liječilište ljudskih duša” može se potkrijepiti brojnim brojčanim pokazateljima. Spomenimo samo jedan: 19.835.640 podijeljenih svetih pričesti od 1981.
Pri koncu predavanja fra Branko je rekao i neke svoje osobne misli o Međugorju: Na temelju proučavanja i osobnog dugogodišnjeg iskustva života u Međugorju slobodan sam kazati da je Međugorje jedan veliki dar Crkvi, našem narodu, ali i čitavom čovječanstvu. Međugorje je šansa, ali i poruka današnjem čovjeku. Poruka Međugorja je vrlo jednostavna: svijet treba i može biti bolji, ljepši i sretniji. I bit će kad svatko od nas shvati da smo doista pozvani biti “sol ovoj zemlji” i “svijetlo ovom svijetu”, kad sami budemo bolji. Kad dopustimo da u nama snažno odjekne Božja riječ i Gospin poziv: obratite se, molite, postite, živite i širite mir.
Ivan Ivić
