Otišao je Žarko Dolinar. Iznenada. Voditelj Dnevnika rekao je: “Nakon duge i teške bolesti.” Borio se do posljednjeg trenutka.
Još prije nekoliko mjeseci veselo je čavrljao u emisiji Željke Ogreste i radovao se priznanju koje su mu uručili kolege sportaši. Zadnji put kad sam ga nazvao telefonom, bio je u bolnici u Zagrebu. Osjetio sam u njegovu glasu da je kraj blizu. Nije više bilo onog: “A znaš onaj kad je Štef došel pijan doma…”
Nekoliko tjedana kasnije pokušao sam ponovno dobiti isti broj. Automat s druge strane neprekidno je ponavljao da je mobilna stanica isključena. Ni u Riehenu, u “baraci”, nitko nije dizao slušalicu. Telefon je tulio u pustim sobama kuće ispunjene slikama, knjigama, bilješkama, albumima, kolekcijama.
Kad me danas nazvao prijatelj da mi javi tužnu vijest, odmah sam znao o čemu se radi. Nisam bio ni previše iznenađen. Bilo je tek prošlo podne (javili su to u podnevnim vijestima), a ja sam se vozio autom na ručak. Stao sam na parkiralištu ispred restorana i ubacio CD u player.
Dr. Dolinar mi je svojedobno pripremio dvije audio-vrpce sa svojim razmišljanjima i izborom omiljenih pjesama. Tu sam “kolekciju” upotpunio tonskim zapisom razgovora koji smo nedavno vodili za ovu internetsku stranicu i sve zajedno “spržio” na jedan CD. Taj CD povremeno slušam na dugim putovanjima od posla do kuće i – možda zvuči banalno – ali uvijek u tim riječima pronađem nešto novo. Ono što mi je nekad zvučalo kao bujica nabačenih riječi, sada zvuči kao savršena harmonija dubokih misli.
Taj CD započinje pjesmom koju sam naveo i u naslovu ovog teksta. Možda će nekome izgledati čudno što ovakav tekst započinjem stihom jedne pjesme, ali svi koji su pobliže poznavali Žarka Dolinara znaju koliko je volio tu pjesmu. Ne samo zbog lijepe melodije i dragog mu narječja, već ponajviše zbog dubokih misli sažetih u jednostavnom tekstu – misli o prolaznosti svega na ovom svijetu.
Otišao je Žarko Dolinar. Bit će teško popuniti prazninu nastalu njegovim odlaskom, ali Žarko se za života trudio da njegove misli žive i nakon njega – kroz rad njegovih “juniora”.
Što još reći o Žarku Dolinaru na ovom mjestu? Možda je najbolje ne reći ništa. Ovih dana vjerojatno će o njemu biti napisano i rečeno mnogo toga – od ljudi kompetentnijih da pišu o njemu. Ovaj tekst neka bude mali znak pažnje čovjeku koji je mnogo učinio za Hrvate u Švicarskoj.
Kratku biografiju možete pronaći u našem arhivu. Ako osjećate potrebu napisati nešto o dr. Dolinaru, pošaljite nam tekst – rado ćemo ga objaviti.
Ivan Ivić