Prljavci i Škoro u Spirgartenu

Koncertom Prljavog kazališta i Miroslava Škore u hotelu Spirgarten u Zürichu u subotu 29. ožujka 2008. započela je serija koncerata u ovoj dvorani koja je u proteklih nekoliko godina ugostila brojne hrvatske top zvijezde. No, izgleda da ta lokacija još nije dobro zaživjela kod mlađe publike jer se očekivalo i više posjetilaca, budući da se radi o dva imena s vrha hrvatske estrade. Iako s malim zakašnjenjem, koncert je ipak počeo u neko pristojno vrijeme, a ne kako je praksa u diskotekama, kad izvođači izlaze na scenu redovito iza ponoći.

Koncert je otpočeo nastupom grupe Prljavo kazalište. Od nedavno je na gitari Zlatka Bebeka zamijenio Mario Zidar i ta činjenica se osjetila i u soundu na subotnjem koncertu. Sve finese kojima je Bebek oduševljavao publiku, novi gitarist (iako se radi o iskusnom glazbeniku) morati će još usavršiti. Inače i sami Prljavci nisu baš pretjerano oduševili publiku. Od zadnjeg albuma na ovamo često su boravili u Švicarskoj i jedno glazbeno osvježenje u obliku novog albuma je neophodno žele li i dalje ostati pri vrhu ljestvice hrvatskih izvođača. Ove godine slave 30-godišnjicu djelovanja i novi “slavljenički” album je u pripremi, a kako se saznaje iz medija, zagrebačka skupina Cappricorns obradila je petnaest velikih hitova, nešto u stilu Chemical Brothersa, pa će taj uradak biti vrlo zanimljiv mlađoj publici. Iako je prošlo dvadeset godina od kada je Jasenko Houra napisao pjesmu Ruža Hrvatska, ta je pjesma i danas najzanimljivija hrvatskoj publici u iseljeništvu. Nastup Prljavaca završio je pjesmom Mi pjevamo, cijeli dan i noć, a Mladen Bodalec je te stihove stihove (s pivom u ruci i glumeći pijanca) izmijenio u u Mi pijemo, cijeli dan i noć. Onome tko je prvi put vidio tu interpretaciju možda je to i zanimljivo, ali onome tko je to po tko zna koji put već vidio u Švicarskoj sigurno više nije zanimljivo. Dakle, poruka Prljavcima: pod hitno mijenjati.

Nakon kratke stanke, koju je dobro pupunio DJ Damy, na binu izlazi Miroslav Škoro sa svojim bandom. Iskreno govoreći, ni on nije imao ponuditi ništa novo okupljenoj publici od zadnjih nastupa u Švicarskoj, ali je svoj posao odradio dobro. Cijeli band je zvučao dobro i Škoro je dobro pjevao i publika je to nagradila dugotrajnim pljeskom. Ova kombinacija, da nastupa zajedno s još jednim izvođačem, za Škoru je spasonosna jer, ruku na srce, on nema dovoljno svojih hitova da ispuni cjelovečernji nastup. Vidilo se to i po tome da je najbolji štimung u dvorani vladao za vrijeme Thompsonove pjesme Lijepa li si.

Škoro se pri kraju koncerta zahvalio publici što, unatoč poplavi turbo folka, još uvijek dolaze na ovakve koncerte i na taj način pokazuju odanost svojoj hrvatskoj tradiciji, kulturi i domovini. U razgovoru s posjetiteljima nakon koncerta čule su se i izjave kako je sramota da se na ovakvom koncertu ne može okupiti ni tisuću mladih Hrvata, a računa se da u Švicarskoj živi ukupno oko 80 000 Hrvata. Izgleda na naša mladež redovito puni srpske diskoteke. Zato je na mjestu i izjava jednog drugog mladića koji kaže da je trebalo, uz ove izvođače, dovesti i jednu srpsku pjevačicu, makar i drugorazrednu. Tada bi dvorana bila pretijesna da primi sve, bilo bi “naše hrvatske muzike”, naših “koka”, a i “nešto za dušu”.

Davor Lukić
Foto: Ivan Ivić