By U subotu 21. siječnja 2006. održana je u organizaciji HKZ tribina u Stadtcasinu Baden na kojoj je prof. dr. Zdravko Tomac predstavio svoje najnovije knjige: Ponoćne misli i Predsjednik protiv predsjednika.
Knjige je na početku predstavila urednica Nedjeljka Batinić, a prisutnima se s nekoliko riječi, u ime izdavačke kuće Detecta, obratio Ante Matić.
Prof. Tomac govorio govorio je o okolnostima koje su ga ponukale da napiše i jednu i drugu knjigu. PONOĆNE MISLI, knjiga s podnaslovom “Društvo protiv Boga uvijek se pretvara u društvo protiv čovjeka…” u stvari je intimni dnevnik autora kojeg je godinama pisao, u “gluho doba noći”, kada nije mogao zaspati ili se probudio iz prvog sna, obuzet crnim mislima. On se tada bavi traženjem skrivenog i nevidljivog, mističnog i duhovnog, te dokazuje da se bez uvida u čovječju psihu, nade i strahove, snove i maštanja, mitove i vjerovanja ne može spoznati bit čovjeka, a još manje njegova budućnost. Piše o moralu u politici, o moralnim i nemoralnim političarima, odnosno o nužnosti morala u politici. Traži odgovor na pitanje može li hrvatski narod opstati, može li se oduprijeti raznim vrstama terora globalistički umreženog društva i sačuvati svoj identitet, dostojanstvo i domoljublje?
PREDSJEDNIK PROTIV PREDSJEDNIKA U vrijeme kad je prof. dr. Zdravko Tomac u Novinarskome domu potpisivao primjerke svoje knjige Predsjednik protiv predsjednika, iz Beograda je hrvatskome narodu stigla predbožićna čestitka Carle del Ponte. Vijest o uhidbi generala Gotovine skamenila je nazočne. Uhidba je točka na i onih snaga u Hrvatskoj koje pod krinkom “antiizolacionističke” politike od povratka Račana i Mesića na vlast provode radikalnu detuđmanizaciju, sotonizaciju i kriminalizaciju pok. prvoga hrvatskog predsjednika i svih domoljuba. Ljevičarske medijsko-političko-obavještajne snage, zaražene neizlječivim virusom boljševizma, danas su građani koji Hrvatsku “brane” u “središtima svijeta” – na crti Haag – London. Ne zna se točno u kojemu je od tih gradova Mesić omiljeniji. Možda ga više voli samo Gadafijeva Libija, sarajevska čaršija… Dr. Tomac postavlja pitanje što će povijest reći za čovjeka “koji je lažno optužio prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, Domovinski rat i svoju domovinu, koji je prihvatio i pokušao hrvatskome narodu nametnuti krivotvorinu da je Hrvatska bila dvostruki agresor – na Srbe u Hrvatskoj i na BiH, odnosno, da su dr. Franjo Tuđman te državno i vojno vodstvo u ratu bili organizirani kao zločinačka organizacija sa svrhom provođenja genocida radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske”.
Prof. Tomac govorio je i o potrebi objedinjavanja i stvaranja pokreta hrvatskih intelektualaca i domoljuba koji su sada raspršeni u desetak manjih stranaka ili djeluju kao pojedinci. To objedinjavanje i umrežavanje nužno je da bi se skupila određena kvalitetna “državotvorna” masa koja bi se mogla oduprijeti sve jačim liberalno-globalističkim nasrtajima. Pokret bi trebao djelovati pod imenom Hrvatsko zvono (zvono je uvijek u povijesti davalo Hrvatima znak da je egzistencija zemlje i naroda ugrožena i u velikoj opsanosti) i konstituirajuća sjednica planirana je već krajem ovog mjeseca. Pokret po riječima prof. Tomca mora djelovati kao politička stranka jer je to jedina mogućnost izlaska na izbore i ostvarenje političkih ciljeva.
U živoj diskusiji nakon predstavljanja knjiga prof. Tomac je ofgovarao na pitanja gostiju. Pitanja su sezala od pitanja razvoja situacije na Kosovu nakon smrti Ibrahima Rugove i prekida pregovora pa sve do gospodarskih pitanja rasprodaje hrvatskih poduzeća i dobara.
Tribina je održana i u nedjelju 22. siječnja, u 12.30 sati, nakon mise u Dullikenu (SO).
Ivan Ivić
U tekstu su korišteni citati dr. Slavena Letice i Josipa Jovića s predstavljanja knjige u Hrvatskoj.
[Best_Wordpress_Gallery id=”70″ gal_title=”20060121_tomac_baden_tribina”]
